- Bok draga, kaj radiš, jesi u gužvi?
- Uobičajeno...zaustih, ali me frendica s mobitela užurbano prekine: - Gle, jesi ti za to da te stavimo na nezavisnu listu tog i tog, možeš biti i nositelj liste, nemamo baš nikog u tvom kvartu, to ti je za mjesni odbor?
- Kaj je tebi? – dreknem – on treba u zatvor, a ne na izbore, al' ne da se ona smesti: - Ma nemaš ti ništ s time, izaberu te, imaš neke sjednice jednom mjesečno, dobiješ 350 kn, a čuj, ak buš predsjednica odbora, to ti je 1000 kn mjesečno, mogla bi biti, budemo u koaliciju poslije izbora išli, ha, kaj veliš?
Odbila sam i poslije mi je cijeli dan bilo mučno i zlo, manjim dijelom od nje, većim od nakaradnog političkog sistema, od izvitoperenih vrijednosti, od države koja ne zaslužuje da je ljudi vole kao domovinu.
I tekst nije vic, nije SF, nego čisti realitet prošlog tjedna, a danas me ponovno spopao bijes kad sam u dnevnim novinama ugledala popis kandidata u gradu; nekako, mislila sam da su to ljudi iz tih stranaka, koji zastupaju stranačke programe, koji su u krajnjoj liniji pripadnici svoje lokalne zajednice, nisam mislila da se netko sa strane prostituira za honorar bivanja na listi. A onda sam počela okvirno računat koliko iznosi godišnje samo jedno vijeće mjesnog odbora (16-5 članova), pa gradskih četvrti, pa sam množila i pozlilo mi i od okvirne brojke, a može se to i egzaktno izračunat za cijelu Hrvatsku. Puta 4 godine, naravno.
Onda sam računala koliko teksta treba lektorirat za 350 ili 1000 kn mjesečno i to neto iznos, pa sam opet množila i opet je ispala prostitucija, doduše ne moralna, već radna i intelektualna.
Post je objavljen 27.04.2013. u 20:08 sati.