Marketing
Političko kanibalistvo i politički diletantizam
Osobni dodatak uz prethodni tekst Tzv. "Zelena lista": bivši zeleni u blatu, potaknut diskusijom.
Ja sam stranku osnivao (nas četvero smo bili jezgra koja je na tome počela raditi u proljeće 2004.; vidi članak Kako je bila donesena odluka o osnivanju strankeranačkog glasila, oko kojeg je i krenuo raskol u stranci, a povod je bio upravo tekst o tome da ZL u Sisku zapravo surađuje s HDZ-om (što je pak bio prenesen razgovor sa supredsjednikom stranke).
Međutim, nije problem samo u ponašanju toga kruga, koji se okupio oko supredsjednice stranke Vlaste Toth i njenog supruga u Zagrebu (koji su pokazali i neke bitne kvalitete i napravili dobrih stvari, ranije). Bio je cijeli niz sukoba i prosvjednog istupanja iz stranke ili potpune pasivizacije grupa koji su ostali u manjini i onda digli noseve i otišli, umjesto da čekaju priliku. To je totalni politički diletantizam. .
Da ne idem u detalje, nema smisla i nije dovoljno zanimljivo ljudima koji nisu uključeni, prvi sukob dogodio se 2006. (već prije su neki demonstrativno istupili iz stranke jer neki njihovi prijedlozi nisu bili prihvaćeni), i ja sam bio sretan jer je to bio pravi frakcijski sukob, ne samo oko osoba nego oko nekih načela - naime, stranka je postala dovoljno velika da ima frakcije. :-) Onda, na glavnoj skupštini, iz grupe koja je ostala u manjini, neki su demonstrativno iz stranke istupili, drugi su se posve pasivizirali i nisu ni pokušali sudjelovati i utjecati na stranačka zbivanja.
Da pak to nisu napravili, bili bi u većini, kad je došlo do slijedećeg sukoba, ovog puta posve vezanog uz osobne računice a ne načela, 2008.. godine.
Treći raskol nastao je u proljeće 2010., smijenjen je tadašnji supredsjednik iz Karlovca, nakon čega je većina iz Karlovačke županije (tri od četiri aktivne podružnice) napustila stranku. Konačni sukob započeo je kako rekoh zbog Siska, par mjeseci kasnije. Da su ovi iz Karlovačke županije ostali i pridružili se tadašnjoj "opoziciji", imali bi sigurnu većinu.
Zelene stranke su svuda vrlo šarolike, vidio sam to, nema teorije da bi kod nas tako različiti ljudi bili u istoj stranci. Ali ipak su stranke, uvijek ima i osobnih ambicija, svađa isl., kao što svuda toga ima. Naš mentalitet, ali ne samo taj pohlepan za vlašću koji prevlada nego i onaj koji se odmah uvrijedi i odustane, to ne može usvojiti. Zbog potonjeg ponjašanja, oni beskrupolozni, gramztivi za vlašću (makar i simboličkom, u jednoj maloj stranci) i dobitkom (opet, makar i malim) prevladavaju.
E, ali konačni fijasko mojih svjesnih napora da se stranka poboljša (od ožujka 2010.) bio je, kad se ta ekipa koja je napustila ZL okupila, i ja sam vidio da su se u par dana stvorile četiri frakcije. Vidio sam da ne mogu utjecati da se to prevlada, i onda sam konačno odustao. Jedna od tih frakcija je osnovala stranku "Zeleni zajedno".
Moj je osobni problem da bar neke stvari dobro vidim racionalno, idejno (druge doduše ni sa 50 godina nisam vidio, nego samo naslućivao i to me grizlo i tjeralo u emotivne ispade), idejno podržavam odnosno podržavao sam neku vrstu humanizma, moglo bi se reći da imam neku "intelektualnu empatiju" za druge, ali osobno, emotivno sam ego-centrik, ne podnosim međuljudske odnose, pa ne mogu u društvu valjano djelovati osobno, nego to uspijevam uglavnom samo pisanjem. Kako napisah nedavno o programu "Zelenih zajedno" za EP: ma super, kao da sam ga ja pisao... hm, pa i jesam! 
Post je objavljen 27.04.2013. u 17:02 sati.