Tražeći kako na engleskom izraziti pojam davnih vremena pronašla sam ovaj izraz - "time out of mind" - prastara vremena... vremena izvan naših sjećanja.
Upravo takav izraz posve se uklopio sa izložbenim primjercima koje sam ovjekovječila na izložbi "Dota naših nonih" otvorenoj prošlog ponedjeljka u Gradskoj knjižnici Vis.
Poslužit ću se citatima gospođe Dobrile Cvitanović koja je stare viške običaje pripremanja dote opisala u svom tekstu
"Dota naših nonih" - objavljeno u Hrvatskoj zori br. 62.
Prostor otočke knjižnice ispunio se neiscrpnom energijom starih vremena.
Kćeri, unuke, a i none obilazile su izložene predmete i ponosno tumačile:
"Ovo je dota moje mame....joooo kako bi ona bila sritna da ovo vidi!"
"Ovo je od moje none! Ovo je moje kad son bila molo! "
"Ma vidi ovo ....ma koje su to vridne ruke bile...
Hodile su one i u polje, pa doć doma skuhot obit, i na koncu opet je bilo vrimena za činit dotu ."
Sa stolova knjižnice nestale su knjige i osvanuli su izrađeni miljeti, tavaje i tavajoli...
garnirano mirisnim cvijećem iz viških vrtova i slatkim kolačima iz viških kužina
Većini fotografija obukla sam crno bijelo ruho sukladno temi i vremenu u kojem su rukotvorine nastajale,
ipak neke obojane morale su se ugurati...jer
proljeće mora biti obojano...
...kao i šareni vez na noćnim košuljama i kušinićima
Stara dota naših nona izašla je iz starih armeruna, ponovo su oživili mirlići, tavaje i tavajolini, bušt i buštini, šotokotule i mudonte, noćne košuje i šugamoni, lancuni i intimele, babarini i traversini, koverturi i koltrine....
Pozirat će po zidovima viške knjižnice cilo lito nek se i furešti nagledaju vridnih rukotvorina naših nonih.
Kad sve to prođe vratit će se opet u stare armerune i nastavit svoj vječni san do nekog novog buđenja.