Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nelinagustirna

Marketing

Izvan naših sjećanja




Tražeći kako na engleskom izraziti pojam davnih vremena pronašla sam ovaj izraz - "time out of mind" - prastara vremena... vremena izvan naših sjećanja.
Upravo takav izraz posve se uklopio sa izložbenim primjercima koje sam ovjekovječila na izložbi "Dota naših nonih" otvorenoj prošlog ponedjeljka u Gradskoj knjižnici Vis.



Poslužit ću se citatima gospođe Dobrile Cvitanović koja je stare viške običaje pripremanja dote opisala u svom tekstu
"Dota naših nonih" - objavljeno u Hrvatskoj zori br. 62.

"Kad su se naše none udovale, dota je bila ono ca su ženske tukale donit sa sobon u kuću u koju su bile dovedene, da bi se pokozala vridnost cili fameji iz koji su došli. Za žensku iz dobri fameji se govorilo da je dotarica. Digod se u dotu nosilo kus zemji, dil kući ili živu kozu, ovcu, pok i kenju. Ma ono ca je za žensku bilo nojvažniji bila je bjankarija i sve ono ca se moglo ucinit od robi, konca i vuni, svojima rukima ili na singericu ku je bil srići da ji imo."





Prostor otočke knjižnice ispunio se neiscrpnom energijom starih vremena.
Kćeri, unuke, a i none obilazile su izložene predmete i ponosno tumačile:
"Ovo je dota moje mame....joooo kako bi ona bila sritna da ovo vidi!"
"Ovo je od moje none! Ovo je moje kad son bila molo! "
"Ma vidi ovo ....ma koje su to vridne ruke bile...
Hodile su one i u polje, pa doć doma skuhot obit, i na koncu opet je bilo vrimena za činit dotu ."



Sa stolova knjižnice nestale su knjige i osvanuli su izrađeni miljeti, tavaje i tavajoli...
garnirano mirisnim cvijećem iz viških vrtova i slatkim kolačima iz viških kužina



Većini fotografija obukla sam crno bijelo ruho sukladno temi i vremenu u kojem su rukotvorine nastajale,
ipak neke obojane morale su se ugurati...jer
proljeće mora biti obojano...



...kao i šareni vez na noćnim košuljama i kušinićima




Stara dota naših nona izašla je iz starih armeruna, ponovo su oživili mirlići, tavaje i tavajolini, bušt i buštini, šotokotule i mudonte, noćne košuje i šugamoni, lancuni i intimele, babarini i traversini, koverturi i koltrine....
Pozirat će po zidovima viške knjižnice cilo lito nek se i furešti nagledaju vridnih rukotvorina naših nonih.
Kad sve to prođe vratit će se opet u stare armerune i nastavit svoj vječni san do nekog novog buđenja.






Post je objavljen 27.04.2013. u 16:01 sati.