Marketing
Što nakon 19. svibnja?
Bliže se lokalni izbori. Građani će 19. svibnja moći izabrati između dosadašnje politike trenutno vladajuće garniture i politike promjena koju nude neki novi ljudi. Mnogi taj 19. svibnja ocjenjuju kao najvažniji, sudbonosni, datum u ovoj godini, ma što u ovoj, najvažniji u zadnje četiri godine. Takvih je najviše među onima koji su egzistencijalno vezani za gradski proračun, a da pritom previše ne rade da bi zaradili svoju plaću. Oni se najviše boje promjena nabolje, jer im je dobro i ovako, a svjesni su da takvu politiku promicanja filozofije nerada i poslušnosti nitko drugi osim postojećih ne bi baštinio i ubuduće. Većina stanovništva Vrgorske krajine vidi da situacija nije dobra, a dio će se protiv nje pobuniti 19. svibnja, a dio će ostati uz vlast, iako je svjestan da je loša, ali ostati će jer se uvijek nada da će mu blizina vladajućima donijeti neku osobnu korist, kako se prakticiralo u prošlosti dok su pljuštali proračunski novci i kada je bilo dovoljno za svakoga.
Međutim, najvažnije pitanje ove godine nije tko će pobijediti na lokalnim izborima 19. svibnja. Najvažnije pitanje glasi – a što nakon 19. svibnja? Postavljajući to pitanje misli su nam okrenute prema tužnom stanju gradskog proračuna koji je svakim danom sve prazniji, odnosno, sve se slabije puni. U krugovima gradskog činovništva i djelatnika gradskih ustanova i tvrtki u zadnje vrijeme se učestalo čuju pritužbe na kašnjenja plaća i maglovitu budućnost, međutim, sva ta 'talasanja broda' se efikasno zataškavaju do izbora, jer sadašnjoj vlasti je najvažnije dobiti izbore, a poslije što bude. Jer, kako god bude, glavešinama plaće sigurno neće kasniti. Nisu ni dosad.
Gradski proračun Vrgorca ima zapravo samo dva ozbiljna izvora – državnu pomoć (u puno manjoj mjeri županijsku) i porez koji u njega uplaćuje Mesna industrija 'Braća Pivac', grupacija koja zapošljava tisuću radnika i ima promet od više od dva milijuna kuna dnevno. Svi ostali izvori (građani, manje tvrtke, naknade) su zanemarivi u odnosu prema ova dva prvospomenuta. U vrijeme HDZ-ovih vlada pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor, gradski proračun je dosegao najveće iznose u svojoj povijesti, a to je i vrijeme prije gospodarske krize, kada su 'Pivci', građani i druge tvrtke uplaćivali puno više novca, tako da je ukupni proračun Grada Vrgorca na svome vrhuncu 2009. godine iznosio basnoslovna 44 milijuna kuna. Bio je veći nego metkovski. Od 2010. naovamo proračun stalno opada prema svojoj (ne)realnoj brojci od oko 12 milijuna kuna. Realnoj u smislu da te novce Grad može uprihodovati bez pomoći sa strane. Ako i to.
Međutim, toliki iznos – ako se i ostvari – neće biti dovoljan za servisiranje nabujale gradske uprave u kojoj su milijuni i milijuni potrebni samo za plaće djelatnika, neovisno o tome jesu li oni tu svoju plaću zaradili stvarnim radom (mnogi jesu) ili svakodnevnim zavaljivanjem u kafićima u blizini gradske uprave ili bavljenjem privatnim poslovima tijekom radnog vremena. Gradska uprava, iz koje god političke opcije bila formirana, morati će ozbiljno poraditi na ovome problemu nakon izbora, pod uvjetom da uopće ima vremena da nešto smisleno i korisno učini u sprječavanju bankrota gradskih financija.
Nakon što je došla na vlast, Vlada Zorana Milanovića odlučila je promijeniti dotadašnju praksu pomaganja općinama i gradovima sa desecima milijuna kuna, kada god bi neke lokalne samouprave upadale u financijske probleme. Nova vlada, zatečena razmjerima krize, zadržava svaku kunu u Državnom proračunu i financira samo realne i izvedive projekte koji donose nova radna mjesta i zaradu. Takvih projekata gradska uprava Vrgorca nema, niti ih je kadra sama osmisliti, predstaviti i dovesti do realizacije. Mesna industrija porez više neće uplaćivati u gradski proračun, jer nije ni obvezna, budući da joj je izmjenama Zakona o porezu na dobit omogućeno oslobađanje od plaćanja poreza na dobit ako novac ne izvlači iz tvrtke, već ga ponovno reinvestira u vlastiti razvoj, npr. u temeljni kapital. Time se država odrekla dijela svoga kolača kako bi potaknula tvrtke na daljnja ulaganja u poslovanje. 'Pivci' su danu mogućnost i iskoristili. Dakle, državni izvor proračuna je presušio, a presušio je i onaj najvećeg gradskog poduzetnika, i pravo je pitanje kako će Grad nakon svega toga moći preživjeti? A, već smo istaknuli, realnih projekata nema.
Gradskoj upravi bilo je lako trošiti milijune koje joj je netko drugi dao, ali pravo je pitanje koliko su sami sposobni zarađivati. Odgovor na to pitanje Grad Vrgorac svakodnevno daje svojim nerazumnim postupcima u kojima pokazuje vlastitu nekompetentnost preživljavanja u kapitalističkom društvu koje se mijenja pred njihovim očima, a oni i dalje funkcioniraju prema nazovi socijalističkom mentalitetu. A isto tako, sva su joj vrata prema Vladi zatvorena, jer nova Vlada ne funkcionira po principu – dovedimo ministra ili zamjenika ministara na janjetinu i mladu kapulicu i dogovorimo dobivanje više milijuna kuna iz državnog proračuna. Novi ministri pitaju – a gdje su projekti? Prema svemu sudeći, u narednim mjesecima svi vezani za Grad mogu očekivati brzu katarzu. A ako isti ostanu na vlasti – onda nema plakanja.
Dakle, ako na vlasti ostane ista grupacija, Vrgorcu i njegovu proračunu se ne piše dobro. Za Vrgorac je jedina šansa promjena vlasti i dolazak kompetentnijih mladih ljudi željnih rada za Vrgorac i, što nije manje važno, stranački povezanih za najvažnijim eksponentima trenutno vladajuće političke opcije u državi, jer će im u tom slučaju biti dostupniji projekti i informacije o istima. To nam je jedina šansa.
Vrgorčani, 19. svibnja birajte pametno i racionalno, a poslije toga se nadajte najboljemu.
Post je objavljen 27.04.2013. u 15:11 sati.