Svileni svod nad krajinom se modri,
u nabore se brda svjetlo toči
sa mjeseca, ja gledam ga u oči,
sjetna sam, a on me nijemo bodri!
U meni budi davnu, bijelu stazu,
sve davno prošlo, a on uvijek novi,
i život ide, a ostaju snovi!
Mjesec me prati dok tražim oazu.
Svilen i svod, i mjesec svjetlo toči,
oazu sanjam, sklapaju se oči!
Post je objavljen 25.04.2013. u 22:33 sati.