Marketing
Prezent
(Ma rekli su mi svašta. Svašta su mi napričali. O svojim kulama. I o kartama. I kako se to dvoje senzibilno spojilo nespojivo u urušivo.
Ma svašta su govorili. I prepričali sto i jedan život. I dodali su koju notornu. I umotali u sjajni papir, nalijepili kupljenu mašnu.
Ma uspjeli su puno toga. Podigli kredite. Izgradili snove. Dozvali nepostojeće.
Ma jesu, vidjeli su svijet. I vidjeli su karte izgubljenog blaga. Kupili ga. Prodali ga.)
Život ti dođe kao putnik koji te sveže oko gležnja pa te vuče za sobom, htio to – ne htio. (Ideš dalje. Ideš. Letiš. Padaš. Kontroliraš. Pratiš. Vodiš. Gubiš. Opet letiš.
I čupaš perje.
Misle krila su dovoljna. Ali nisu. Da nije neba – i – da nije perja – ma ništa od leta, ništa od visina.)
I misle jarak je dovoljan da padneš. Ali dlanovi i koljena – na njih se zapravo pada – makar na šesti sa sedmog oblaka.
(I dozidat će si sreću na trusna područja. Izliti temelje. Zaključati vrata. Ali krtica će doći iznutra, iz popucanih temelja. I narušit će ravnotežu.
I žalit će se na sutra. Jer će tom sutra biti narušena statika. A neće vidjeti preksutra.)
Ma
Samo hoću reći
Hoću reći da
Da je jednom trebalo živjeti
Od prvog do zadnjeg dana
Prodano ili kupljeno
I ne birati prijedloge...i ne birati veznike
Jer na kraju...
U konačnici...
Ma drže te veznici koji ti skupe kosu u pletenicu
I ispravljaju te oni koji ti rastavljaju čvorove u lepršave pramenove.
U konačnici....
Na te stave jedni prijedlozi
Ispod te spuste neki drugi
I...
U konačnici...
Trebalo je živjeti. Od početka do kraja.
Manje pričati. I više živjeti.
Priča sam se naslušala. Ali rijetko viđam da se netko prejeo proljeća i da se istopio od sunca i da se valjao u blatu poslije kiša i da se pretvorio u labuda od leda
I nakon toga došao s juga.
I otišao mu
I došao opet
I otišao mu
I došao opet
Hoću reći
Nestala su proljeća
I izgubile se jeseni
Jer smo pomiješano ljeto i zima
I jer smo se proželi u osrednje
I zaboravili kvartalne sreće
I zaboravili sve.
Ma hoću reći
Trebalo je živjeti
U prezentu.
Nikad u futuru bez prezenta.
Nikad za perfekt bez futura.
Treba živjeti.
Post je objavljen 25.04.2013. u 09:38 sati.