Danas smo A. i ja otišle van grada na kavu. I tako, sjedimo uz more, pijemo kavu, upijamo sunce kako bismo navečer imale travanjsku osunčanu glavobolju, i pričamo o muškarcima. Na kraju krajeva, žene uvijek pričaju o muškarcima, ako ne cijelo vrijeme, onda sigurno većinu. Prvo smo malo ogovarale jednu i njenog dečka jer su dosadni i stalno se ljube, a onda smo došle do zaključka kako bi se bilo lipo udati, ono, imati pir i dečka kojeg ćeš s guštom dovesti doma. I tu se A. sjetila onog glupavog ženskastog filma u kojem se glavna glumica odluči udati sama za sebe, jer je svi gnjave, kao, vrijeme joj je. I odlučila je da ćemo u petak slaviti njezinu djevojačku, mene stavila za kumu, a svi znamo da je kumin zadatak tu istu djevojačku i organizirati.
I tako, javljam ja ženskom dijelu uzvanika, djevojačka je u petak, A. je trudna i udaje se. Prva kojoj sam javila nije povirovala. Bar ne odmah. I moram priznati da me to malo naljutilo. Mislim, mladenka, kao prvo, možda nije u pravoj vezi, što god to prava značilo, al ima bivšeg dečka s kojim se redovito seksa. Mladenka također ima trideset godina, i što bi bilo čudno da joj se zalomilo i da se njih dvoje žene? Na kraju krajeva, pitanje je vremena kad će opet biti skupa, čemu god to vodilo. I ubijedim ja ovu da je sve istina. Javljam drugoj, ne viruje odmah ni ona, al vrlo brzo proguta priču. A. i ja umiremo od smiha, nama to sve ludnica i zabavno. Realno, u budućnosti bi po svim pravilima stvari tako nekako i mogle izgledati, i opralo nas uzbuđenje kao da se stavrno događa. No međutim, potonja je toliko povjerovala u priču da sam joj na kraju sa strahom da se ne naljuti priznala da je samo zezam, jer je vrag odnio šalu, pošto je ova već počela planirati ime za dijete. Pa mi je rekla da sam guska, al se nije baš jako naljutila. Uf.
Nego, cijela ova blesava zajebancija nas je malo zatekla. A. i mene, jel. Naime, obje smo nedavno izašle iz podužih veza u kojima nam, bez obzira na poprilično vatrene osjećaje, nije bilo ni na kraj pameti imati s upravo tim likom dijete, ili udati se. Za njega. Garant ćete sad pomisliti, što netko radi s nekim s kim ne misli ozbiljno i to sve, bla bla bla, ali stavri su zapravo bile takve da, koliko god ti je stalo do nekoga, svijestan si od starta da to u pravilu neće otići predaleko jer TO naprosto NIJE TO. Razlozi zbog čega TO NIJE TO mogu biti svakavi, u svakoj vezi su različiti, ali smisao je na kraju isti. Volim te, ali TO NIJE TO. I nastavak: TO BI MOGLO BITI TO ako on... Nastavite rečenicu dalje sami. Čim imate ''ako'', imate i problem. U slučaju nas dvije, njih dvojica su bili sjebaniji duplo od nas, a to vam je u startu ćao - doviđenja, kad su zdrave veze u pitanju. Ono što se ja pitam jest, kako znaš da je to TO? Znaš li ikad da je to TO? Ili TO NIJE TO zbog previše analiza, zbog previše pročitanih romana koji su u našim glavama tolstojevski zakomplicirali kompletn emocionlni odnos s nekom osobom?
Ili naprosto, jednostavno, ZNAŠ da je to– TO?
Post je objavljen 25.04.2013. u 00:39 sati.