To je bio utralan, a sada slijedi neutralan opis umjetničkog djela. Na šta to stvarno sliči. Scena: postariji, naoko ozbiljan čovjek šeta gradom. Jednog dana naiđe na kutiju. Kutija je velika i nekako crvenkasta. Tko li ju je tu ostavio? Svakog dana prolazi pored nje. Trećeg dana zastaje i ogleda se. Ne žureći, kao slučajno, napravi krug oko kutije. Petog dana prilazi. Zagleda je sa svih strana. Zatvorena je. Sedmi dan ispruži ruku i dotakne je. Glatka, hladna stijenka. Osloni se dlanom na poklopac. Kutija je jednako šutljiva i nepristupačna. Što li je unutra? Frustriran, lupka prstima po poklopcu. Prolaze dani, kutija jednako stoji. Kad bi bar netko došao po nju. Naposlijetku se odlučuje. Još jednom se ogleda, kao da da se bori s nečistom savjesti...
Pandora. Mitska glupača kojoj su lijepo rekli: ne otvaraj tu kutiju. Keep away from the f***ing box. Al zakurac. U mašti je vidim kako šetka okolo kutije, ogleda je, virka, gladi joj strane, kucka po poklopcu...
Oprosti, Louise Brooks, oprosti i ti, herr Pabst, oprostite OMD što vas stavljam u isti post s onim blesastim muljavcem.