Marketing
Globalni kapitalizam i Europska unija
Nekako sam, već mjesecima, zanemario blog, a više pisao na forum.hr, facebooku, te nešto komentara drugdje po Svemrežju. Više sam objavljivao na specijaliziranom blogu "Ekološka ekonomija" na wordpress.com te pogotovo na istoimenoj facebook stranici. Namjeravam ubuduće opet više objavljivati na blogu, koji mi je ipak i nakon šest godina nekako najbliži medij, iako sam se navikao i na fb.
Prenosim, uz manje dopuje, jednu moju diskusiju na kolaborativnom bogu pollitika.com, od 22. ožujka, uz temu o rješavanju financijske krize na Cipru.
Nitko više ne spominje "globalizaciju". Proces je dovršen. Živimo u globalnom kapitalizmu.
Kapitalizam = sustav, u kojem kapital vlada nad radom. Čim je kriza, bez obzira kako do nje došlo, samorazumljivo je da treba dati manje radu, da bi se moglo više dati kapitalu.
Pritom je također bitno da financijski kapital dominira nad industrijskim. Tendencija, koju je još Marx uočio u analizama odnosa novčanog i stvarnog kapitala u trećem tomu "Kapitala".
Vitalno značajan čimbenik kapitalističke vladavine danas je puna diskurzivna hegemonija. Ne samo da se podrazumijeva da alternativa kapitalizmu nije moguća, nego nije ni (za)misliva.
Europska unija zasnovana je, osnivanjem Europske zajednice za ugljen i čelik te paralelno Europske parlamentarne unije, na ideji da se među europskim državama, a prvenstveno Njemačkom i Francuskom (koje su u prethodnih 150 godina vodile četiri rata), stvori s jedne strane mreža ekonomske međuovisnosti, a s druge kulturnog prožimanja i političke suradnje, tako da se rat među njima učini neatraktivnom opicijom. I to je odlično uspjelo.
Pogrešne su današnje fraze kako je EU "neoliberalna tvorevina". Temelji su postavljeni u razdoblju vladavine "države blagostanja". Da, sve je to još uvijek bio kapitalizam (iako se diskutiralo o tome može li se, barem u slučaju skandinavskih zemalja, "socijalna država" već označiti kao drugačiji oblik, "demokratski socijalizam"), ali je u to vrijeme kapital bio prisiljen drugom faktoru proizvodnje, radu, dati znatne ustupke, a financijski kapital bio je ograničen u svojoj žudnji za beskonačnim rastom postojanjem zlatne podloge američkoga dolara i drugim mjerama regulacije.
Postepeno, kako je socijalna država došla u duboku krizu ne uspijevajući odgovoriti na krize 1970-ih ("naftne krize" ukazale su na značaj trećeg faktora proizvodnje, zemlje tj. prirodnih resursa), kapital je agresivnom taktikom "neoliberalizma" preuzeo primat i u institucijama EU i u pojedinim zemljama članicama. To ipak ne čini samu EU, kao ni te države, "neoliberalnim tvorevinama". (Međutim, šire, sve suvremene države-nacije nastale su kao kapitalističke, razvojem "građanskoga društva".)
Danas, nakon niz svjetskih stresova i kriza koje je proizveo svjetski financijski sustav, kulminirajući 2008., vladari financijskog kapitala vješto usmjeravaju bijes opljačkanih u Europi na mitske "eurokrate" (slično, u SAD, pokret "Tea Party" usmjerava se protiv pohlepnih i nesposobnih birokrata u Washiingtonu).
Iako su financijaški oligarsi ostvarili prevladavajući utjecaj i unutar Europske unije (provođenje "neoliberalnih politika"), ta zajednica država sama po sebi im ipak, bar potencijalno, smeta. Ima previše institucionaliziranih mehanizama, naslijeđenih od ideje da države i zajednice država prvenstveno brinu o blagostanju građana, a ne profitima kapitala.
Grozni birokrati u Brislu ("eurokrati", bez podrobnije gnjavaže o raznim institucijama), to je priprostome puku zgodna, lako shvatljiva figura "žrtvenog jarca". Pričati o potrebi uvođenja Poreza na financijske transakcije i blokiranju "poreznih rajeva" u kojima lova nestaje, naporno je, dosadno, apstraktno. Lakše je ljudima ponuditi lijepe slike, kao što to uvijek čine religije (prevlast mitologije nad teologijom).
Također, onima u razvijenim državama kaže se (predočuje se!) kako su krive lijene SVINJE (ah, kako zgodna kratica!) koje su živjeli na račun radišnih Nijemaca, Britanaca, Šveđana itd.. Proleteri imaju domovinu, kapital nema.
Pokušaji razbijanja diskurzivne hegemonije nemogući su u "društvu spektakla", jer sam NOVAC je potpuna apstrakcija i nemoguće je o njemu govoriti konkretno. Moraju se ponuditi ljudima SLIKE: bezlični birokrat, podmukli Židov, prljavi Arapin ili pokvareni Zapadnjak.
Svjetskom financijskom kapitalu urušavanja Europske unije je u interesu. Mogu oni i ovako, ali lakše će vladati u svijetu gdje je svaka država za sebe.
Kao što je činio i prije 80 godina, kapital koristi desne nacionalističke demagoge za manipuliranje masama radnika. Koji galame protiv groznih "eurokrata", jer bi naravno, jelte, puno bolje bilo da opet fino imamo samo "kroatokrate" (i "britanokrate" itd., u svakoj zemlji), da nas gule naši vlastiti "baroni pljačkaši" a ne tuđi.
Europska unija naime pruža mogući okvir, da se i "99%" organizira, ujedinjuje, osnažuje zajedničkim inicijativama. To je za Kapital nezgodno. Njemu to ne treba, Kapital je globalna sila po sebi. Dok su radnici i građani zatvoreni svaki u svoju nacionalnu kućicu, kapital dominira lako.
Fraziranje protiv "europske hegemonije" u ime fantazme "nacionalne neovisnosti" glas je za hegemoniju Kapitala. Umjesto toga, treba koristiti mehanizme koji su nam na raspolaganju, da se 99% udruži i zajedno bori za svoje interese. Vidi npr. kampanju Regulate Global Finance Now - Europeans For Fianncial Reform.
Post je objavljen 24.04.2013. u 13:34 sati.