Marketing
Za propušteni poziv tvoj bih dala sve.
Ali evo, tek u rane sate, kada ne znam sta cu da radim od sebe, i od ove nesanice, počnem misliti na tebe. Mislim uvijek,ali tad najviše. Valjda je ova noć jača od mene, od sveg' onog što krijem. Što više krijem ono što osjećam, to se više vidi. A bojim se da ti to vidiš, da vidiš moja osjećanja , da te ne izgubim, makar kao prijatelja. Ne želim to, ne želim da izgubim nešto što mi je za kratko vrijeme postalo sve o čemu mislim, sve šta čekam. Ne želim da izgubim tebe. Ali nisi moj, njen si, a ja sam tu da ti želim sreću s njom, da ti čestitam, a u duši plačem, u duši umirem. Bojim se svega, bojim se srećo....
Najviše činjenice da si daleko, da si s njom, da meni nećeš ni doći, a ja te čekala, i čekam još. Gdje je sve ono naše, gdje su one gluposti, glupa ''pametovanja'', koja uopće nisu pametovanja, jer nisu pametna, ali nama su bila najdraža. Gdje je tvoja ''budala'' , budala kojoj fališ. - BUDALA!
Gdje je onaj ,naše pjesme, tvoje pjesme, i one koje si meni pisao, pjesme koje su mi bile najdraže, najdraži poklon..Sve je nestalo, kroz hladan vjetar još ti čujem glas.Glas koji odjekuje kroz daljine, i koji blijedi. Taj glas kojeg gubim, a ona ga dobija. Ona, koja te ne voli. Zašto ona? Zašto ne ja? Zato što ti je blizu,što ti može pružiti sve što ja nisam mogla,eto što. Nema veze, srećo, proći će mene, valjda.
Meni daljina nije mogla ništa,probijala sam se kroz te zvukove, kroz tu tišinu..ali ti si opet pobjedio, opet si me ostavio samu, samu u siječnju, samu u hladnoći. pa nisam znala gdje je hladnije, vani ili u meni. Prije da je u meni, ali nema veze, sad je toplo vani, u meni hladne kiše padaju, dok si ti sa njom, ja sam tu da te čekam, dok ti ljubiš nju, da radim ono sto sam navikla. ČEKAM I ČEKAM.
i da plačem jer mi prokleto fališ. Opet ti hvala za sve ... Hvala ti Veliki !
Uspjela sam zavarati ljude, i sebe donekle dok su oni oko mene. Moram se smijati, jer ti to cinis i necu sebi dozvoliti da me vidis na dnu! Tako slatko mi nanosis bol s njom, a ja se jos sladje nasmijem da ugusim tu bol u ovom glupom srcu sto te ne pusta! Lako je s ljudima oko sebe, ali kad ostanem sama, ne ides iz glave, gusis me, ne pustas me na miru, ubijas moj osmijeh koji se toliko trudim zadrzati preko dana. Zar je moralo tako zavrsiti ? Kraj bez kraja...
Post je objavljen 24.04.2013. u 02:32 sati.