Lako je po danu, izadjes, smijes se sa drustvom, provedes lijepe trenutke sa njima... Ali kad padne noc, kad legnes u krevet, pocnes da razmisljas, vracaju ti se u misli uspomene, sjecanja, a sam si... Nema drustva da izadjes sa njima, nema smijanja,nema ono da nekom pozelis laku noc i kazes one dve rijeci "volim te" nema.. nema nicega osim uspomena koje te polako ubijaju. I jedva cekas da svane novi dan mada prvo treba da zaspis, ali kako?
Post je objavljen 13.04.2013. u 23:43 sati.