Marketing
Landing. Grounded.
Možda me zaustave na kolodvoru. I možda zato brže kucam i brže dišem i brže gazim. Jer možda me zaustave.
A možda je doista trebalo birati kolodvor, a ne zračnu luku. Jer možda tamo ne zaustavljaju.
Ovako znam da hoće...znam da hoće
Pitat će me kuda?
A ja ću im reći doma.
...a oni će me pitati...
Pitat će me...gdje Vam je viza
U svojim odorama, sa svojim pogledima, sumnjičavo i s mojom isteklom putovnicom u ruci
Pa će ponoviti pitanje
A ja ću šutjeti...ili ću reći...doma
A oni će reći nešto poput znate li da se ovdje smijete zadržati samo tri mjeseca (ili je bilo devedeset dana? Ne znam...)
A ja ću...valjda ću slegnuti ramenima
...i misliti...misliti zašto nisam naučila lagati
(Znate...bilo je tragično.
Išla sam planinariti
Bez karte i na mjestu bez putokaza
...
I slomila sam nogu kad sam pala
...
I nisam imala signala (pa nikog nisam zvala)
I rana se inficirala do kosti
I skrpala me temperatura...kao hlače napukle na koljenu...
...
I onda su me primili vukovi
(ili medvjedi?)
(ili divlji konji? Kažu da se sami liječe ljekovitim travama...)
I ja sam tako živjela, znate,
Daleko od Vaše države, u dubinama njene prirode
...
Hoću reći...nije mi bila namjera)
I onda će mi objasniti...znate, morat ćemo Vas deportirati
A ja ću sklopiti oči da jednom zakolutam u ime besmisla
I nemojte se više vraćati
A nisam ni mislila...
I možda je trebalo birati kolodvor
Jer ovdje, na mjestu s natpisom zračna luka...ovdje provjeravaju prtljagu
I provjeravaju putnike
A moji koferi...olovni i teški... moja prtljaga...opasna po društvo
Pa će mi reći...ovo niste smjeli ni unijeti
...a ja ću misliti zašto drama ako želim iznijeti
Pa će mi vaditi komad po komad
Iskapano more u bocama koje vraćam izvoru
I uzet će mi tekući dušik da me skinu s leda...
Da iskapam još bocu, dvije
Pa da se razlijem kao opasna po društvo nasred reda ispred detektora metala
I kad dođem, onako preostala, i odložim ručnu prtljagu
...koja prelazi sve dopuštene težine...ali ja u rukama moram nositi sve bitno najbitnije...a toga doista ima...ima puno
...onda ću im zasvirati da se svi alarmi popale od mojih džepova
I kad me izvuku iz vlastite kože jer ništa nisu našli
I shvate da sam sva ne samo okusa nego i sastava tekućih kovina
...provući će me kroz još tri kontrole kao smrtnog neprijatelja da me vrate...u boci, dvije...do izvora
A deportiraju valjda vezanih ruku...
I prije nego mi kažu i ne vraćajte se više...po mogućnosti nikada...
Izvući će mi iz kofera ono što se ne smije, a što sam ipak kupila
Ne smije jer sam rekla...onda...prije lažnih vukova i planina
A ja košulje ne kupujem i ne nosim
Jer kad je ova priča u pitanju
One mi se kopčaju na leđima.
Pa će mi je obući onako kako spada...jer se na njoj lijepo vidi da je etiketa kraj najvišeg gumba
Pa će mi je obući onako kako spada...iako je gumenim rukama i sama znam kopčati na leđima
A to što se trebalo kopčati oko grkljana
U zrcalu...će izgledati...kao da tako treba.
I onda ću poletjeti...
...da dođem kucati na svoja vrata
Umorna
Teških očiju
I najtišim riječima
Jer kad bježim u krug samo tražim svoja izgubljena polazišta.
Kad bježim u krug samo tražim svoja izgubljena polazišta
Najtišim riječima
Teških očiju
Umorna
...da dođem kucati na svoja vrata.
Post je objavljen 23.04.2013. u 09:54 sati.