Marketing
Zakašnjelo slovo o Tesli
U prvom mjesecu ove godine navršilo se sedamdeset godina od smrti jednog od najvećih velikana dvadesetog stoljeća – Nikole Tesle. Čovjeka, znanstvenika, eksperimentatora i pronalazača bez čijeg rada bi svijet izgledao sasvim drugačije.
No na pisanje ovog kratkog teksta povodom godišnjice smrti nisu me potakla njegova djela već vječito pitanje koje se povlači ovim prostorima (regionom, Zapadnim Balkanom ili kako se već on ne naziva) tko ima pravo 'svojatati' Nikolu Teslu? Hrvatska i Hrvati jer je rođen na teritoriju Hrvatske (doduše u to vrijeme bi bilo točnije reći u državi Austro-Ugarskoj) ili pak Srbija i Srbi jer je srpske nacionalnosti (iako se tada, u vrijeme njegovog rođenja, u krajevima gdje je rođen za stanovnike srpske nacionalnosti nije govorilo da su Srbi već pravoslavci)?
Gledajući dalekovidnice obiju država imam utisak kao da se Hrvatska i Hrvati nekako stide, boje, rekao bih čak ignoriraju i njegove godišnjice i njegove zasluge, pa čak i njega samog. Emitiran je, po zna koji put, film Krste Papića o njemu (redatelj koji nije omiljen među mnogim 'Rvatima, možebitno jer je rođen u Vučjem dolu u Crnoj Gori)), Krešimir Mišak imao je razgovor o njegovim nerealiziranim idejama (u svojoj, za mnoge opskurnoj emisiji, 'Na rubu znanosti') i to je bilo sve. A sve zato, što po shvaćanju mnogih Velikih Hrvata ima ta nesretna krvna zrnca čije ime počinje sa 'S' umjesto sa 'H'. Kao da bi najsretniji bili da se nije ni rodio tamo gdje se rodio kad već nije Hrvat.
S druge strane Drine pak udaraju na sva zvona i talambase o njemu, njegovom liku i djelu zanemarujući činjenice gdje se rodio, da je tijekom svog života tek nekoliko dana proveo u Srbiji, da se školovao u gradovima srednje Europe, a svoje najvažnije pronalaske ostvario s onu stranu Velike bare. I još uvijek je 'na dnevnom redu' iako je od godišnjice smrti prošlo više od tri mjeseca, za razliku od Hrvati (što je za njih i inače karakteristično) koji o tome odavno šute.
I umjesto da se te dvije države i ta dva naroda slože (barem oko toga) i da zajedno čuvaju uspomenu na tog velikog Čovjeka, da zajednički obilježavaju godišnjice njegovog rođenja i njegove smrti, da zajedno pripremaju simpozije, izložbe i uređuju muzeje o njemu u svojim državama i u 'belom svetu', jedni se ponašaju kao da bi bilo najbolje da se nije ni rodio, kad je već 'krive' krvi, ili da se bar rodio u 'onoj' drugoj državi (jer ipak bi bilo loše da nema blagodati njegovih pronalazaka), a drugi kao da je 'ceo svoj vek' proveo u njihovoj zemlji i tamo napravio sve što je napravio.
I ne samo to, nego mu ime blate osnivanjem nekakve banke, „Tesla-banka“ (sic!) koja bi kao trebala kreditirati poslovne aktivnosti povratnika srpske nacionalnosti. I već u startu se pokazalo da od suradnje neće biti vajde jer banci prijeti da se pretvori u još jednu financijsku aferu, hrvatsko-srpsku/srpsko-hrvatsku ili kako vam drago. A opće je poznata stvar da je Teslu novac zanimao kao lanjski snijeg (slučaj s njegovim paranjem ugovora o tantijemama).
Razmišljajući o tome sve me nešto kopka: što bi bilo da se recimo Nikola Tesla rodio kao Hrvat u Hrvatskoj ili pak kao Srbin u Srbiji.
Da parafraziram M. Krležu i njegovo pitanje: „Što bi se dogodilo da Hrvatska postane konačno samostalna?“ Ne bi se, vjerojatno, dogodilo ništa!
Hrvati bi ga i dalje rijetko ili nikako spominjali (ne drže oni mnogo ni do drugih Velikana 'sačinjenih od ispravnog genetskog materijala' ali to sami, na njihovu nesreću, za svog života nisu dovoljno isticali). Srbi bi rekli: dobro rodio se on u Srbiji, Srbin je ali što je on učinio za 'vas srpski narod', pa što da o njemu vodimo neku brigu.
Možda bi ga se i jedni i dugi sjetili samo kad bi nestalo struje!
Post je objavljen 22.04.2013. u 21:08 sati.