Vršci prstiju nam se dodiruju, privlače dlanove jedan u drugi.
Naslanjam glavu na njegove grudi, ovija me rukama u zagrljaj.
Dovoljno čvrst, dovoljno lagan.
Tad osjećam udarce njegova srca u njedrima, osjećam njegovu dušu nalik najljepšem krajoliku,
rascvjetale pupoljke najfinijih osjećaja,proljeće.
I stapamo se u beskonačno.
Post je objavljen 21.04.2013. u 23:20 sati.