Zagreb 7:30. Kod sata je bilo radno. Akcija Kupujmo Hrvatsko.
Zanimljiv sastanak sa 30-ero ljudi i program više nego zanimljiv.
Nekoga sam upoznala prvi i zadnji put.
Naučila svašta u 7 dobrih sati.
Elen - promjene
Slušati profesora I. L. Galena bilo je inspirativno a pogotovo gledati 3D slike (iako nismo imali mnogo vremena) i one slične Mikelanđelovim gdje je ključan onaj prst i tražeći ono nešto neobično u njima.
Mirjana - fotografija
Eni - pitanja i kritika.
Jasna - promjene za i u budućnosti.
Zagreb je i dalje prepun svega i svačega. Miriši pecivo sa svih strana, pa onda drveće, prolaznici sa svojim mirisima, gluhonijema žena koja prosi kod katedrale (ako joj nešto ne date onda će vam na svom jeziku reći nešto pretpostavljam ružno)...U rano jutro na ulicama tihi razgovori a prema podne sve glasniji. Grupice ljudi na svakom koraku i tamo kraj krvavog mosta, i tamo prema Klovićevim, kao i kod željezničkog kolodvora...Ljudi guštaju sunce (ipak su danas navečer rekli kišu). Super mi je za vidjeti ljude kako sjede tamo kod Umjetničkog paviljona na onoj travi...kad se odmaraju i onda kod fontana...Osjeti se proljeće koje nas je sve razbudilo i dozvalo malo van.
Volim otići u muzeje, galerije i negdje gdje ima kulture, umjetnosti, stvaralaštva. Ta mjesta malo prodube način gledanja.
Tamo u Louvru, Ermitražu, Leopoldsu sve je bilo dopušteno za snimanje i fotografiranje jedino da pri tome nije uključena bljeskalica, ili blic.
No, danas kad sam otišla pogledati Picassa na moje veliko iznenađenje nije se moglo fotkati, niti snimati...Ne kužim! Platiš upad toliko koliko platiš i onda ne možeš fotkat...Pa zašto? Kao veliki rizik! (ako fotkam...što ću kopirati, ukrasti...što?) Halo? Svatko tko je bio u mnogo boljim muzejima od našeg makar u ovim nabrojanim zna za pravilo bljeskalice. Svatko želi neku uspomenu i ova karta je previše plus ako želi još netko nekakvu uspomenu. Ja sam svojih nekoliko filmova spucala dok sam išla po Pariškim muzejima i uvijek su mi podsjetnici na to lijepo razdoblje, ali ponekad i poticaj za samu kreativnost. Ne kažem kako izložba nije lijepa...ali i dalje stojim da je preskupa...u odnosu na ono što se nudi pojedincu.
I ako budete slušali vodičicu reći će vam kako je otac Dore Maar bio zagrebački arhitekt...ali nemojte povjerovati...ipak je bio Siščanin.
Ostalo je nekoliko grupa i ja sam otišla...Umorna ali zadovoljna zbog svega. Bila sam tamo i sada sam opet tu.
Post je objavljen 20.04.2013. u 22:05 sati.