Nakon 7 mjeseci veze bilo mi je čudno biti sama. Mislila sam, s vremenom će mi postati normalno. Ali nije. Maloprije sam otišla u neku šetnju, kratku, ali eto, imala sam vremena pročistiti glavu. Ne znam kakvog smisla mi ima ta rečenica, ali nema veze. Uglavnom, shvatila sam koliko mi je čudno to što sam sama. Prije koliko god da sam bila sretna, toliko sam i nesretna bila. Sad pak trebam tu neku svoju polovicu. Osjećam prazninu neku u sebi. Htjela bih osobu koja će me razumjeti. Imam komplicirana razmišljanja, ponekad ih ne znam ni sama sebi objasniti. Zapravo ne znam o čemu pišem, imam neku potrebu nešto pisati pa makar to gluposti bile. Razmišljala sam o svom 18tom rođendanu, nisam ni svijesna kako se to brzo približava. Što je bliže, to je čudnije. Mislim da kad bih sad bila s nekom osobom od 20 godina bih shvatila da ću stvarno imati 18 uskoro. Zaljubila sam se jučer na rođendanu.
Jedem čokoladne napolitanke, pojela sam već pola paketa i nije to dobro, ali nema veze, u depri sam jer mi se s najdraže majice nije oprao bambus kojim su me zalili jučer na rođendanu. Idem pokušat spavat.
Osjećam nemir u sebi, neću vam javljati za post, ispričavam se svima kojima nisam još uvijek komentirala i čitala post, budem. Moram se srediti.
Post je objavljen 20.04.2013. u 18:14 sati.