"Brate",reče,kleknuvši pred Kentura,klonule glave."Digni se,vjerni Kaldure,i vodi me do Arana.nadam se da te ugostio kako i priliči." reče Kentur.
"Pa,ako zanemarimo činjenicu da sam provodio vrijeme u starim katakombama i družio se s ljudima upitnog morala,da,mogao bih reći da je učinio sve što može da mi boravak bude što lakši.Čak me razmazio time što mi dopušta jednom tjedno izaći van.",odgovori Kaldur,smijući se.
"No,opet,moja situacija je daleko snošljivija nego tvoja.Kako tebe tretiraju kao roba?".
"Ah,šta da ti kažem...Tretira me se kao i svakog drugog običnog roba.Naviknuo sam se na posao,i stav koji trebam imati,i nitko ne sumnja.Ali,rob je uvijek rob.Ja nisam."
Kretali su se uskim hodnicima,nailazivši na česta raskrižja.Zrak je bio ustajao i zaudarao je na vlagu.Počeli su nailaziti na Aranove ljude i simpatizere,koji su ih sumnjivo gledali,bez obzira što su znali tko su.
Ušli su u novu prostoriju,vidljivo najveću do sada.Za razliku do sad,izuzev par ljudi što su ih sreli,ova prostorija je bilo poprilično napućena.Osvjetljena brojnim bakljama,pružala je jalovu zamjenu za dom ovim ljudima,uglavnom lopovima,prevarantima ili ubojicama.No,usprkos tome,nije im to smetalo,pošto su ionako bili usijanih glava,svi od njih.Pa čak i Kentur i Kaldur,no drugdje,i radi drugačijeg slučaja.
Post je objavljen 20.04.2013. u 00:59 sati.