Ili: VEZE KOJE SU BEZVEZE
*
Mario i Josipa se vole. Oni su zapravo primjer savršenog para: mladi, zgodni i sposobni. Svaka žena mašta da će jednoga dana pronaći nekoga baš poput Marija, svaki muškarac sanja svoju Josipu. Kada god se pojave u javnosti, prekrasni, zagrljeni i vječno nasmijani plijene pažnju i izazivaju divljenje. Kao da je netko dvije hollywoodske zvijezde doveo među "običan" puk. Tako to barem izgleda onima koji sretni par promatraju s udaljenosti. Izbliza, stvar je drugačija. Oni koji gledaju samo površno ne vide što se zapravo događa između njih dvoje. Dok šeću ulicom držeći se za ruke, on joj kroz zube, da slučajno ne pokvari osmijeh, šapuće da se uspravi, da hoda gracioznije, da je mogla obući nešto ljepše kad je već izvodi u javnost. Kad sjednu u restoran on naručuje i za nju jer, što ona, seljanka, zna o kulinarskim delicijama. I stalno je, za njezino dobro, upozorava da malo tiše žvače, da reže meso na manje komade i da ne bulji drugim ljudima u tanjure. On je vodi u shopping – ne može joj povjeriti svoju karticu, a i njezin ukus nije profinjen. On naprosto ima bolje oko za takve stvari. Nagovorio je i da da otkaz u firmi jer njegova princeza nije stvorena za posao. Prijateljice su joj rekle da je pravi budalom i da manipulira njome. One to uopće ne razumiju. Mario sve to čini jer joj želi samo sve najbolje. On je voli na svoj način.
*
Ivana se već tri mjeseca svakoga dana pita kako je živjela bez Hrvoja punih 27 godina. Upoznali su se preko Kike, zajedničke prijateljice, i od prve kliknuli. Ljubav na prvi pogled, što bi se reklo. Ivana je potpuno zaluđena, ponovno se osjeća kao tinejdžerka, a već je bila zaboravila što znači izraz "imati leptiriće u trbuhu". Svaki joj dan prolazi u iščekivanju susreta s Hrvojem. Nalaze se uvijek navečer, kod njega doma. On puno radi ili je s prijateljima na balunu pa ne može ranije. Praksa je svaku večer ista: zavale se na kauč, upale neki film, ali ga nikada ne uspiju pogledati do kraja. Hrvoje se u jednom trenutku nagne nad nju i strasno je poljubi i film pada u drugi plan. Oduševljeno priča o njemu svojim prijateljicama, on je najbolji i najstrastveniji ljubavnik kojega je ikada imala! Ne zna kad će ga upoznati s njima. Ni on nju nije još upoznao sa svojim prijateljima. Pa što? Oni se ne zamaraju tim glupostima, dovoljni su jedni drugima. Ivani ne smeta što nije upućena ni u jednu sferu Hrvojeva života. Barem misli da joj ne smeta. Zna da je voli, na neki svoj način.
*
Znate ono kako kažu da ćete, kad prava osoba naiđe, jednostavno osjetiti da je to to. E pa Jelena je to osjetila kad je upoznala Ivana. Oborio ju je s nogu prvo svojim izgledom, a onda i svojim ponašanjem. Drži je kao kap vode na dlanu: "Dok si sa mnom, ništa ti neće nedostajati" – često joj napominje. Kao da ona to i sama ne zna. Što ona poželi, on joj ostvaruje. To mora da je ljubav. Sjeća se da joj je, kad su jednom sjedili u kafiću, konobar umjesto kave s hladnim donio s toplim mlijekom. Ivan je odmah reagirao: izderao se na konobara, prevrnuo stol i zaprijetio da će zvati šefa i srediti da se ovaj više ne zaposli ni u jednom kafiću u gradu. Pa tko bi to još za nju napravio? On je poput nekog viteza koji bi za svoju djevu učinio sve. U malo modernijoj verziji: ona nije djeva, a on nema konja i štit nego BMW-a (s tamnim staklima). Jednom se i potukao s nekim šupljoglavcem jer je buljio u Jelenine noge. Uvijek se bori za nju. A nju ne bi nikada udario. Onaj jedan put je bio stvarno nervozan, a Jelena i sama priznaje da je ona bila baš naporna sa svojim pitanjima taj dan. I sama bi sebe bila udarila koliko ga je upilala. A onaj drugi put, kad ga je pitala hoće li otići kod njezinih na večeru, gurnuo je u policu, ali to je bilo slučajno, refleksno, previše mu se unijela u lice. On je zapravo stvarno dobar. Malo nervozan, ali voli je, a to je najvažnije.
*
Svaka djevojčica sigurno je, barem jednom, sanjala o svome vjenčanju: predivnoj bijeloj haljini koja je kao stvorena za nju, prekrasno ukrašena sala, društvo prijatelja, pjesma i slavlje do zore i, naravno, jedan divan dečko kojem će reći vječno DA. I Lana je puno puta sanjala o tome, ali njezin se Luka već zakleo na vječnu ljubav i vjernost Dragani s kojom ima dvoje djece. A ipak, nije joj vjeran, a voli Lanu. Kad nema obveza na poslu, kad ne mora čuvati djecu ili ići sa ženom na nekakve večere s ljudima pred kojima trebaju glumiti da stvari među njima još funkcioniraju ili kad nije s kolegama i prijateljima, on trči svojoj Lani. Ona ga opušta, sluša i razumije. Ona ga voli. Zato ga i rijetko pita kada će napustiti svoju obitelj. Zna da ga to iznervira: pa nije da može samo tako dignuti sidro i napustiti svoje djevojčice. Pa što da žive u nezakonitoj vezi? Kako je tek njemu? On mora balansirati između nje i žene, on se mora još više skrivati. On puno više riskira! Zašto se Lana ponaša tako sebično? Pa što da se odrekla svoga vjenčanja iz snova zbog njega? Brak je ionako precijenjen. Najvažnije je da se vole. A on nju stvarno voli. On je voli na svoj način.
Post je objavljen 18.04.2013. u 23:04 sati.