1938.-2002.
na forumima i raspravama svih ex yu država teza koja se učestalo provlači jest taj lelek za
filmskom ostavštinom bivše nam države. Te suvremene tlapnje, mahom su opravdane i obično počinju
onom, presažvakanom...
-Nikada više filmova kao Ko to tamo peva...
SFRJ kao specifična ,socijalistička država, uvelike je svoj image gradila prema aspiracijama svoga
"najvećeg sina" J.B.Tita. Kao strastveni zaljubljenik u filmove, Tito je ugošćavao filmske primadone
na Brijunima i šarmirao ih svojim zagorsko-ruskim forama, motao im Castrove kubanke i grijao im
čaše za Courvoisieour. U duhu toga vremena, u Beogradu je stasala jedna generacija redatelja i glumaca
koja se okupljala oko izrazito darovitog dramaturga Dušana Kovačevića. Svojim izvedbama u kazalištu i na filmu, postavili su ljestvicu koja tabori u (imaginarnoj;) knjizi rekorda bez ikakve šanse da se uskoro nadmaši... I kao što je na Zg akademiji dramskih umjetnosti u optjecaju dogma da se ne može snimiti bolji film od Olmijevog Drva za klompe, tako se može reći za tu zlatnu generaciju jugoslavenskog glumišta. Spomenut ću samo trojicu koji su po mome skromnome usudu 3 noseće figure:
Ljuba Tadić, Zoran Radmilović i Danilo Bata Stojković.
Nabrajanje Batinih rola bilo bi preopširno i stoga ću se zaustaviti na njegovoj kruni karijere, Kovačevićevoj drami Balkanski špijun. Crna, apsurdno-humorna drama raskrinkava prirodu paranoičnog pojedinca. Glavni lik, Ilija Čvorović i njegov famozni brat Đura vode zadnju bitku komunizma. Poruka koju Ilija
ima za kapitalističke hijene koje jedva čekaju da raskasape državu za koju je ON ginuo i robijao, filmski je citat
mog života i ne znam da li sam ikada bio impresioniraniji nečijom izvedbom uopće...
zaustavio bih se malo na ovom urnebesnom filmskom citatu jer je, gledano iz perspektive 2013. ta Ilijina
,tragikomična poruka preuzela sasvim drugi smisao. Ja 2013. poznajem jako puno ljudi koji danas razmišljaju kao Ilija Čvorović onomad. Da li je monolog Ilije Čvorovića bio samo jedan pobješnjeli, labuđi pjev
uvjerenog staljiniste pred odumiranje ili je isti taj monolog ono što se danas kao nostalgični spin, čuje svako malo u raspravama. Tranzicijskim državama ,mahom su se desili događaji iz Ilijinoga proročanstva i njegove paranoične konstrukcije. U tranzicijskim državama ,milioni ljudi danas vjeruju...da je Ilija bio u pravu.
a mi smo mu se smijali...
Danilo Bata Stojković zbog svoje je karizmatičnosti i tipologije glumca, godinama važio kao prvi izbor
za rolu Staljina bez obzira čija produkcija bila. Iz privatnoga života spomenimo, recimo, njegovu angažiranost u beogradskim demonstracijama, kada se pametna, časna i intelektualna Srbija, pokušala
oduprijeti Slobinom nacional-socijalizmu.
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE...
pejstao sam u linkove isječke nekih izvedbi. razočarao se izborom izdvojenih scena na you toubeu...Ljubinog Maestra uopće nema izdvojenog...
Post je objavljen 18.04.2013. u 17:01 sati.