Koliko samo puta poželim biti muško, ali biti ono pravo muško samo jedan dan u životu.
Biti muško i imati onaj njihov muški mozak samo malo. Muški mozak koji misli na skoro pa ništa ili na nešto i to u jako malim količinama. Naravno, i to malo što misli je nešto tipa, što danas jesti, koga danas poševiti i bla, bla, bla spike....
Kad netko kaže da je nama ženama baš dobro i lijepo u životu i još kad mi to kaže jedan kvazi muškarac, ja doživim momentalni kratki spoj u glavi, pretvaram se u aždaju samo takvu koja riga vatrene riječi....
Evo samo neke "male" životne situacije koje nas prate u životu i po kojima nam je baš tako lako.....
Svaki mjesec imaš onaj fucking PMS koji te pere po barem nekoliko dana. Tada postaješ izjelica svega nespojivog u normalnim okolnostima. Što si stariji svaki taj PMS ti je nekako teže podnjeti, bole te cice divljački, napuhan si kao balon i još niz popratnih simptoma od kojih misliš da ćeš zviznuti....
To je samo taj fizički dio ali ima i onaj psihički, kad nekom kažeš da imaš PMS a taj netko ti uzvrati rečenicom: Pa vidi se!!!!
Jer si toliko nabrijana i živčana i na sebe i na svih oko sebe da tu nervozu možeš nožem rezati i zaista sugovornik bi trebao biti slijep da to ne shvati... Onda konačno, dobiješ "stvari" i naravno da te sve boli i da si sav jadan. K tome još potrošiš svaki mjesec golmilu para na te dodatke koji su ti potrebni, ulošci s krilcima, ulošci bez krilaca, tamponi ovakvi, te tamponi ovakvi.... Nakon nekoliko dana sve to prođe i idemo dalje do novog PMS-a i do novog ciklusa....
E onda ti dođu dani kad imaš ovulaciju i onda si malo napet, ali to je ništa naspram svega ostalog. Ukoliko imaš muža ili ti partnera, i k tome smatraš da ti još nije pravo vrijeme za roditeljstvo svaki dan progutaš jednu pilulu, dakle sustavno truješ svoj organizam kemijom jer se dotični ne osjeća baš dobro ako se ševi s kondomom, a ipak netko treba biti i odgovoran u cijelokupnoj situaciji....
A čuj, dogodi se jednom i da budeš spreman za roditeljstvo pa i ostaneš trudan.
I dan danas se pitam koji kreten je ikad izgovorio da je trudnoća blaženo stanje. Sigurno neki muški, jer to nije blaženo stanje i nikako nije najljepše doba u životu jedne žene.
U početku povraćaš i slabo ti je od svega, smrde ti svi, osjećaš se kao vučjak na mirise, imaš milion želja.... I nije da rasteš, nego bujaš iz dana u dan i to naočigled. I nije to sve tako grozno dok ne dođeš onako, pa skoro do kraja, kad si i sama sebi teška, kad svako toliko zapneš s trbuhom za vrata tuš kabine i kad mrziš trenutak kad ti je nešto palo ispod ormara a ti se od trbuha ne možeš sagnuti, ne možeš se izdepilirati kao žena...
Naravno, o tome koliko se puta pitaš i brineš da li će s bebom biti sve ok, o tome i ne moram pričati, jer nema te mame koja ta pitanja nije prošla sama sa sobom, dok ona muška trutina hrče pored tebe...
Onda dođe taj dan kad je vrijeme da rodiš.
Odeš u bolnicu i ako imaš sreće i dobru vezu prime te i porode kao čovjeka, ali da se napatiš kao životinja, napatiš se i to jako... I puno puta sam čula da iz rađaone lete psovke kao na traci, pa kako i ne bi kad te zvjerski boli i uopće ti nije ugodno kad ti nekoliko nepoznatih ljudi gleda u jeli šta, a ti bespomoćno ležiš s nogmama u zraku....
Ma na kraju, neka i gledaju u jeli što, to im je i posao ali samo da manje boli.
A kad taj klinac dođe na svijet i kad ga primiš onako malog i bespomoćnog u ruke i tako sve boli zaboraviš i sve samo nestane kao da nikad nije ni bolilo....Ali to je uglavnom kratkog vijeka jer ćeš uskoro morati sjesti, pa te bol podsjeti da imaš neke šavove i da ipak nisi u stanju kao prije....
Beba lagano raste, a kako raste beba tako rastu i mali slatki problemi....Dojenje, pa grčići, pa zubići pa malo začepljen nos i naravno, nezaobilazno ne spavanje, i tako svaki dan.
Svaki dan i noć, dok ona muška trutina uglavnom hrče pored tebe...
I naravno da više ne možeš, umorna si i iscrpljena, žena si, ljudsko biće si koje ima svoje biološke potrebe - nisi stroj....
Poludiš tu i tamo malo na svog mužjaka jer očekuješ od njega pomoć, jer očekuješ od njega nešto, jer je on tvoj partner, ali on uglavnom dođe doma mrtav umoran s posla od prebacivanja svojih jaja s lijevog na desno i suprotno...
Ti si mama, od tebe se nekako očekuje da ti to sve možeš odradtiti, da ti je priroda dala tu snagu i jačinu da ti to sve možeš.....Ipak, on je samo muško....
Naravno da sve oko djeteta bezpogovorno i s puno ljubavi "odrađuješ" ali sad imaš problem koji se zove ON - veliko dijete. Jer on bi te sada malo maznuo, ali ti si umorna, ti ne možeš, ti padaš s nogu....
Kako sad to odjednom?
Pa baš se pitam kako? Nakon svih neprospavanih noći, nakon toga što se po cijelo jutro nakuhavaš, nakon svog čišćenja, peglanja, steriliziranja i dr. kućnih sportova, još se i ne možeš kresnuti s dotičnim.
Kako ne možeš? Alooo ženo, kako ne možeš?
Mislim, ipak je on došao s posla "mrtav umoran", požderao ručak, uzeo daljinski, zavalio se u fotelju i stavio si ruku u gaće te nastavio svoj dnevni lagani ritam bez puno nervoze i stresa .... I sada bi on malo, a ti padaš s nogu od umora, od bespomoćnosti.
Padaš s nogu od svega....
I onda sad gledam, u trudnoći dobiješ 20 kg, kad rodiš ode nešto kg, a ono što ostane s tim se boriš još mjesecima. Vježbaš, paziš što ćeš jesti, odričeš se svega dok on trpa u sebe čega god se dočepa, jer on svoje kalorije izgubi na nogometu s ekipom, a ti o kavi s frendicama možeš samo sanjati ....
.
I tako ima mali milion primjera s kojima se gotovo pa svakodnevno susrećem. Neke sam prošla sama, neke situacije čujem od svojih frendica - uglavnom, šablona je gotovo svugdje skoro pa ista...
Još i ako radiš u nekoj muškoj firmi gdje te svi gledaju kao jedan "objekt" koji bi bilo dobro poševiti ili te pak smatraju samo "glupim ženskim" - a toga još uvijek ima iako smo u 21 st., pa se kao životinja moraš boriti za svoje mjesto pod suncem i za malo poštovanja...
Ma nemam ja ništa protiv muškaraca, dapače, volim ih, ali da im je lakše u puno više stvari u životu nego što je ženama - je!
I tu završavam jer bih mogla do jutra nabrajati.
To su samo priče iz svakodnevnog života s kojima se svi, ali apsolutno svi susrećemo....
Nije mi žao što sam žena, ima to puno svojih prednosti, ali da ponekad poželim biti muško pa barem malo - poželim.....
Muškarci - naravno da me možete popljuvati radi ovog posta .... sve Vaše kritike primit ću s velikim oduševljenjm....
Post je objavljen 17.04.2013. u 23:39 sati.