Ovo slatko malo djelce našla sam u knjižnici ničim izazvana, osim sjajno dizajniranim koricama. Radi se, kako kažu urednici iz biblioteke Arboretum Zima Algoritma, o jednom od najljepših izdanaka književnosti za djecu i mlade.
U središtu je radnje jedna Anna „Zovem se Anna i ne bih trebala biti ovdje. Ne bih smjela postojati. Ali postojim. Nisam ja za to kriva. Ni od koga nisam tražila da se rodim. Ali ni to ne bi ništa promijenilo. No, rano su me uhvatili, što ipak sluti na dobro.“
Anna se, kao i tisuće druge djece – viškova, nalazi na Majuru, gdje je uče da služi legalnim ljudima (naime, Deklaracijom je propisano da je zabranjeno imati djecu, jer su ljudi postali besmrtni. Deklaracija osigurava da svijet ne postane prenapučen. Ipak, neki ilegalci ipak odlučuju imati djecu, a onda tu djecu – viškove valja izdvojiti, i, kad su već rođeni, pobrinuti se da imaju svrhu.)
Anna marljivo radi kako bi jednog dana postala Vrijedna Imovina. Sve dok na Majur ne dođe jedan Peter, koji se zacijelo ne osjeća kao Višak, i koji Anni prilazi s vijestima o njezinim roditeljima i o životu izvan Majura.
Ova knjiga, očito namijenjena djeci i mladima (pomalo podsjeća na „Iznenada u dubini šume“ Amosa Oza, bizarna bajka, više upućena odraslima nego djeci), potiče na razmišljanje: što činimo kada se nastojimo uljepšati i ostati, ako već ne možemo vječno, što dulje mladi; o kontroli populacije; o rađanju djece i o tome kako bi svijet bio tužno mjesto bez djece.
Preporučujem, bez obveze, na čitanje onima koji svoju djecu odgajaju na drugačiji način, i djeci koja već razmišljaju drugačije.
Post je objavljen 17.04.2013. u 21:16 sati.