u posljednje vrijeme intenzivno pregledavam i seciram igranu seriju Prosjaci i sinovi.
Svoju opsesiju likom dida Kikaša preispitujem i hranim ju bezbrojnim repetiranjem
scena u kojima je Fabijan Šovagović maestralno kreirao 1 arhaični lik ,nepatvorenog
alfa mužijaka dinarskoga tipa.
Šta vidim u didu Kikašu i ne projiciram li time svoj kompleks beta blogera ili zeta muškarca?
Fenomen dida Kikaša, promatrajući ga iz današnjice može otkriti štošta...o knjizi, o seriji,
o didu, o nama i o suvremenoj cro sociologiji. U vrijeme kada Zagrebom vlada Bandić, a Splitom Kerum, kada su na you toubeu najklikaniji Mamićevi ekscesi. Meni je osobno zanimljivo iz fokusa današnjeg, pomodarsko sprdajućeg gledanja na naše korijene i tradiciju. Nismo, daklem, ponikli kao narod koji se šepurio po špicama (a kakvima se danas rado volimo prikazat). Naš did je Kikaš i ja se time kao žitelj svih naših podneblja, osobito ponosim. Iako možda nemam baš moralno pravo na to budući da je did Kikaš izraziti patrijarhalni autokrat koji primjerice o ženama razmišlja od riječi ovako:
-čim se žemsko iz matere ispiša, u njemu se tri sile nečiste sastave!
Krajnje jeziva scena u kojoj se did kikaš oprašta od svoje "divice" vrtirepke ,vjerovali ili ne, nije najpotresnija scena u seriji. Vrtirepki je mladi Turčin "učinija silu" ,ali njen grijeh je neoprostiv i ako stomak naraste, a ne nađe li joj se naivni ,drugi ženik-morat će skočiti u potok...i to ne u onaj iz kojega ljudi piju...
Dida, znači, Kikaša, treba uzeti sa rezervom, ali nažalost, nismo diplomati-ljudi smo i kupljeni smo unaprijed. You just can t like this Kikaš dude!
zato sjedi der vodika i slušaj marvo prosjačka! Zanat peci!-did Kikaš
did je Kikaš, u osvit XX stoljeća bio glavar prosjačke obitelji od tzv "9 ščapa", misleći pritom na devetoro prosjaka i njihovih 9 štapova kojima dozivaju prokletstva i uroke na kuću (bilo krščansku il muslimansku) koja im ne dadne štogod-pršutić, pancetu, rebro il kakove dukate.
Did Kikaš je i dijabolični pjesnik koji snagom svojih versa može obradit svakoga. Nitko od krajine do primorja nije odbio dati didu Kikašu prosjačevinu jer kletva koju je on u stanju ispjevati obara s nogu doslovce i takujin se otvara sam od sebe u po kletve. Postoji međutim u obližnjem Zagvozdu suparnički klan mitološkog Škije. O rivalitetu Kikaša i Škije, štošta je rečeno u postu Ispovid dida Kikaša.
Kada ,međutim, nastupi suša ,krajina cila osiromaši te su ljudi tada ,pritisnuti ekonomskom krizom (zvuči li poznato?), počeli riskirat čak i urok i ne dat prosjacima ništa. Nastupila je faza u kojoj su prosjaci počeli propadati ,a tajne zanata ,evoluirani alfa nasljednik, didova suza-Potrka, ponio je sa sobom u Sarajevo te se tamo...obogatio preprodavanjem sapuna. Dinarski ,istinski alfa mužijak je uspješno preživio ekonomsku krizu.
did Kikaš i njegova dična suza ,Matan Potrka u akciji...
Serija sadrži i tu poznatu ,cenzuriranu scenu u kojoj duhovni otac, don Pava umire i drži 1 potresni, epski dijalog o sudbini tog nesretnog naroda što na toj suroj stini živi hiljadu godina i svaki je taj kamen natopljen krvlju, a narod se ne da...Don Pava pomalo je svojeglav i osamljen u tom kraju.
On čini zapise za bolesti što crkva tada službeno ne odobrava. Njegova gledišta na ukazivanja
vila, vukojaraca i ostalih prikaza, isto se tako bitno razlikuju od službenih.
Post je objavljen 17.04.2013. u 18:29 sati.