Iz sna me trgnu željezni stisak,
u grudi bol, nestaje zraka,
iz tamnog kutka duše vrisak:
Je li to zadnji odlazak vlaka?
Jesu li spremni kuferi moji,
da li bez ulja moja je svijeća,
ili se samo rastanka bojim
i žao mi je sunca i proljeća?
Žalim za rijekom koja će teći
kad tijelo ode smiraju tihom,
poticaj molim i prave riječi
da sjećanje me nadživi stihom!
Iz sna me trgnu željezni stisak.
Korijen iščupat' lako bit' neće!
Iz tamnog kutka duše vrisak:
Ti dolij ulja u moje svijeće!
Post je objavljen 17.04.2013. u 15:37 sati.