Prenosim s bloga Ekološka ekonomija
Po aktualnim podacima više od trećine registriranog obradivog zemljišta ne obrađuje (obradive površine: 2.149.080 hektara, obrađeno 1.334.825).
Jedan metar fotonaponskih panela je oko 130 wata snage, što daje godišnje u unutrašnjosti oko 130 kilowatsati energije, u priobalju oko 170. Ako bismo hipotetski htjeli proizvesti godišnje toliko, da pokrijemo cjelokupnu hrvatsku potrošnju, okruglo 20 milijardi kWh, sve u solarnim elektranama na tlu, pa uračunamo svo ostalo zauzeto područje osim panela, trebalo bi oko 15.000 do 20.000 hektara (150 do 200 kvadratnih kilometara). To je 2-2,5% sada neobrađenog područja. A naravno, solarne elektrane obićno se ne grade na obradivom zemljištu, nego na kršu isl., a znatan dio na krovovima i drugim već zaposjednutim površinama.
Naravno da sa energetskom tranzicijom (Energiewende, kako kažu Nijemci), ima problema, ali prostor, bar u Hrvatskoj, nije bitan problem. U odnosu na Njemačku, imamo puno više prostora (gustoća stanovništva za trećinu manja) i oko 30-40% veću osunčanost na znatnom dijelu površine.
Post je objavljen 17.04.2013. u 14:18 sati.