"...Sanjam kabanice
Da li znas da moja ljubav
nema granice
ipak nije nuzno biti uvek kraj tebe
jer ja te volim Milice
Da li znas za razlog
zasto nocu spavam sam
mozda bolje bude ako pogledas u dlan
a dlan mi, zeno oderan..."
"Znas, vec te odavno nisam vidjela bez podocnjaka" rekla mi je sinoc Jenny
"ma kako a pa di su? zar nisu tu? pa nikad mi ne silaze s lica..pa kako to mislis?" zvucala sam kao da mi je rekla da mi nema jednog oka...mhm..
"ma pa oni podocnjaci od plakanja, na njih sam mislila" rekla je Jenny smijuci se...
"aaaa, to..pa nisam vec dugo plakala onako "muski" " odvratila sam "nisam imala bas nekog velikog razloga"
" neka tako i ostane, i nemoj Lennya plasiti s hormonalnim ispadima, molim te!" rekla je "daj se kontroliraj!"
"mhm...malo teze...pms u punom jeku, pa znas i sama kako je to" nisam se dala smesti u obrani same sebe
"je, imas pravo, znam"
paaaaa nasa mala "idila" je trajala do danas popodne...
Lenny je radio jutarnju, pa je otisao po Millie u stan roditelja te s njom krenuo prema nama...dogovor je bio da nas pokupe pred zgradom i da nastavimo dalje na nasip....
bar sam ja tako shvatila dogovor...
sjedila sam za kompom i radila cekajuci da se Lenny javi s tim jesu blizu ili ne...
umjesto odgovora na moj sms koji sam poslala a bio je sadrzaja "diii steeeee?" cula sam okretanje kljuca u bravi...
vrata su se otvorila i po prvi puta u stan je usla Millie...
Ares je bio presretan, Millie u nevjerici kao da je u raju s obzirom na broj igracaka, a ja ...zabezeknuta...
cekaj malo...prolazilo mi je kroz glavu....pa nismo se tako dogovorili..huh...ok sad smo nas troje u stanu no zar ce nas na ovako malom prostoru biti cetvero????
i to bez pitanja?
huh....pocelo je kuhati u meni ali sam se teskom mukom suzdrzavala....
pojeli smo burek koji je Lenny donio dok su njih dvoje vrzmali se po dnevnom..
Millie je ekstaticno probavala jednu po jednu igracku ne moguci se odluciti koja joj je najdraza dok ju je Einy pokusavao ljubeci ju cijelo vrijeme, zaintrigirati za igru...
Pištave lopice su bile u punom jeku...
ok kad ste vani...ali...
ja sam sjedila za kompom i pokusavala smiriti misli poslom...
Lenny se smjestio na trosjed i uzivao gledajuci ih kako se igraju...
u meni je lagano kuhalo..odjednom su mi smetali svi! htjela sam samo svoj mir...svoj stan samo za samu sebe...
huh...
nekako me cijelu u samo jednom trenu preplavilo nezadovoljstvo...
je, je, ja kao da trazim sta ne valja, zar ne? mhm...
no, uglavnom, nakon sat vremena njihove igre, pistanja lopti, unistavanja jedne loptice Einyeve kap je jednostavno prelila moju casu strpljenja koja je ionako bila vec pred ne proljevanjem, nego erupcijom!
"!cuj, o ovome cemo razgovarati kad izadjemo van" rekla sam Lennyu koji me zacudjeno pogledao i rekao "ok..."
izasli smo van i ja sam krenula....ja, sama godinama, moj prostor, nema zapisavanja teritorija, moja kucica, moj brlog moja zastita, moja pecina....moje skroviste...
osjecala sam se satjerana u kut i branila sam se...
od cega?
ne znam ni sama ali sam se grcevito drzeci zubima za zrak pokusavala odrzati van provalije koju sam odjednom ugledala...
"ok, zelis li onda da nocas ne spavam kod tebe?" rekao je Lenny nakon mog petminutnog monologa
"ma, ne, ma.." zamucala sam se.."ok, jedino ako mislis spavati sa Millie, jer moj je stan definitivno premalen za nas cetvero!"
huh...slijedila je ona neugodna tisina koju se redovito moze rezati ne nozem nego motornom pilom...
Lenny je isao pola koraka ispred mene nekoliko metara uopce ni ne gledajuci u mom smjeru..
stala sam...
stao je i on, pogledao me, primio za ruku i poljubio...
sagnula sam glavu i rekla "oprosti, bila sam grozna prema tebi, znam da sam te povrijedila, da ti meni kazes da ostavim negdje Einya sigurno bi nam to bio zadnji razgovor..oprosti, ali ja stvarno to ne mogu...nije ona kriva, ma slatka je, ali..."
samo me zagrlio....
Post je objavljen 15.04.2013. u 21:08 sati.