Šokirana sam rezultatima jučerašnjih izbora! Niti jedno logično objašnjenje ne drži vodu za ovakav postupak hrvatskog naroda. S jedne strane vrlo dobro znamo kako i čijom sve zaslugom, redom, kroz preko 20 godina, dospjesmo u ovu katastrofalnu i mračnu situaciju, a ipak smo neke od njih odlučili nagraditi kraljevskom plaćom za to što nam učiniše. S druge strane, ako i krajnje optimistično vjerujemo kako još ima vremena da se stvari poprave kakvim civiliziranim načinom, nema baš nikakvog objašnjenja da vjerujemo kako će to učiniti baš oni koji su sudjelovali u organizaciji i provedbi ovakve povijesti naše zemlje. To je autistično i glupo vjerovati. A naš narod ne može biti ništa gluplji od ostalih naroda. Po prirodi stvari. Zašto onda? Frapirana sam i šokirana, ponavljam, jer dati više od standardnih 60% pristanka da se NIŠTA ne treba mijenjati je naprosto suludo!
Otpada i klasična primjedba da nije bilo drugog izbora, jer bilo je sasvim očigledno. Razumno gledano, a pogotovo s pozicije očekivane ljutnje i inata. Bar da im kažemo, e, pa bar nećete ubrati tu silnu lovu koju ste već bahato i javno isplanirali. Dati ćemo je potrebitijim i onima s bar čistim rukama!
Pogotovo otpada naivna teza kako smo im pokazali što već ostavši doma ili krivo popunjavajući listiće. Jer naprosto nismo! Pokazali smo im samo da se damo, po tko zna koji puta, kao mala djeca, nadigrati. Navesti da sprovedemo sve što zamisle, čak i kada nemaju realno oružije da nas prisile. Jer, jučer je naš narod na pladnju dobio priliku da ih potjera u mišje rupe makar na koji dan, sve njih, bahate, dugogodišnje političare, nesposobne, podmitljive i KRIVE za naše sudbine. I s avetinjskim mirom je vratio priliku, ostavio je neiskorištenom.
Još malo i drugo je poluvrijeme te utakmice, ali s tugom zaključujem da je ona zapravo već gotova. Beznadno, suludo, neobjašnjivo i mazohistički! Našim novcem masno plaćeni spin doktori svih mogućih provenijencija odlučiti će opet u naše ime, nazdraviti sa svojim poslodavcima skupim šampanjcem i nasmijati nam se grohotom. Još za nijansu bezobrazniji, bezobzirniji i samodopadljiviji, nastaviti će gdje su stali. S punim pravom, jer svaki narod ima točnu onakvu vlast kakvu zaslužuje, zar ne?! Ako se ne desi čudo, a nekako, odkada sam postala velika cura, sve manje vjerujem u čuda...
Nekada se više nego inače veselim svojem budućem, novom, zanimanju. Možda mi naime teorija i praksa u državnoj umobolnici pomogne makar malo, donekle, shvatiti ovo što si tako uporno činimo. Možda.
Post je objavljen 15.04.2013. u 17:45 sati.