Dvije protekle godine ,životareći bez limenog ljubimca ostala sam zakinuta za hodočašća u moja sveta mjesta,akumulatore na kojima se napajam.Sada sam ponovno na 4 kotača i na cesti prema Kalniku ...
Legenda priča ovako:
«U tmini u noćnim satima, kada su mongolske straže drijemale i tako smanjile pozornost, neke ljudske sjene s granama na leđima, primicale su se zidinama grada.
Na opće iznenađenje branitelja, koji su sve to promatrali s visokih kula, očekujući neku novu tatarsku podvalu, poletješe prema zidinama šljivove grane bogate plodom.
Tada su shvatili da ih to narod hrani, podržava i pomaže. Ponovilo se to više puta. Sočne šljive podigle su im snagu i srčanost za borbu. Stoga su Tatari odustali od daljnje opsade i krenuli dalje put Jadrana u potjeri za kraljem.
Kada su Mongoli doživjeli poraz na Grobničkom polju, u čast pobjede ali i iz zahvalnosti kralj Bela IV, proglasio je žitelje kalničkog kraja – plemenitašima, koje su ubrzo njihovi zavidnici, osobito križevački purgeri, podrugljivo nazivali – plemićima – šljivarima».
Priroda je još uvijek snena...
Žuti jaglaci otkrivaju vilinska staništa...
Mravi nemaju vremena za fotosešn...
Zima se povlači pred vedrijim bojama...
Ljubičasto ,mistično...
Tv??? hej tu je tv toranj valjda ima nekog smisla?! (čitaj:ništa mi neće ovaj dan pokvarit !)
Neki se do vrha uspinju stepenicama, a neki osvajaju stijene...
Pogled s vrha starog grada....
Pogled s prozora....
Pogled s dekice...
Na izvoru...
Kompot od šljiva....to mi je zadnja staklenka zimnice otvorena za zdravicu ...u spomen na šljivare ,odlazak zime i moje napunjene baterije ... mmmm fino...
klik na slide ... :)))