Kad se idemo zapošljavati svi gledaju radnu knjižicu. Zapravo smiješan dokument s pola ili manje od pola istine. U radnoj knjižici su napisani vaši osobni podaci od mjesta stanovanja do škole ili fakulteta koji ste završili do prvog ili zadnjeg posla. No, je li to baš tako? Postoje mnoge situacije koje vas uče radu a nisu zapisane u radnoj knjižici koja je kao mjerilo potrebnog iskustva za potencijalni posao.
Na primjer, dok sam još bila srednjoškolka u ono ratno vrijeme moja tadašnja prijateljica Mihaela i ja smo jedno ljeto volontirale u Caritasu. Rad tamo je podrazumijevao dolazak i odlazak na vrijeme, suradnju s ljudima raznih dobi, ponekad i utjehu jer ipak smo tad radile s prognanim ljudima. Nama je to bilo nekad tako dobro. Ujutro smo krenule s biciklima do crkve nama u blizini, a onda kasnije do Caritasa koji nam je bio malo dalje. Više smo se družile i sve smo i kasnije stigle u danu napraviti. Kasnije sam isto pomagala u jednoj humanitarnoj udruzi koja se kasnije raspala, ali je također bila namijenjena prognanicima. Naša plaća nisu bili novci, već to druženje i ponekad smo dobile nešto od onoga što nam je bilo potrebno.
Svima nam je potreban novac, pogotovo ako idete na faks. Moja profesorica i ja smo bile godinu dana akviziteri Mozaik knjige. Tad je bilo posebno teško jer je bio udaren PDV na knjigu. Dobre knjige ne trebaju reklamu, ali ponekad su trebale nas da ih uopće predstavimo negdje. Tako smo profka i ja odlazile svuda po poduzećima, školama,bolnicama...Bilo nas je svuda. Jedan mjesec smo bile najbolje :) To je trajalo godinu dana i došlo je do zasićena, a i kasnije je bilo govora kako će se otvoriti knjižara...što i jeste pa nije više bilo potrebe. Plaća: nam je bila ovisna o tom PDV i prodaji nekad 500 kn, nekad 100 kn. Radni staž nije išao, pa tako nije upisano niti u knjižicu, jer valjda ne postoji kako bi se to mjerilo.
Kako volim knjige i čitanje, a u srednjoj i prije faksa, a posebno na faksu sam čitala i gutala svu raznoliku literaturu, vidjevši oglas za posao novinara prijavih se. Tada nisam imala automobil ali sam spretno dolazila do informacija. Ljudima je bilo drago kad sam napisala potpun članak sa onih svih pet novinarskih pitanja i pogotovo da je istinit. Uvijek je bilo dobro dati prijatelju da samo malo pregleda. I tako sam dobila koju kunu ovisno o članku koliki je bio i da li ga je bilo potrebno srediti. Plaća je bila od 80 -200 kn po članku. Treba cijeniti svaku kn. Ono što sam dobila radom tamo je neprocjenjivo. Radni staž nije išao iako sam godinu dana radila kao honorarni novinar.
Negdje dobijete nešto sasvim slučajno. Vidjela sam oglas za posao u svojoj struci, pošto nisam imala položen pripravnički svejedno se prijavih. U mojoj struci to je trebao biti neki određeni broj odslušanih i ispredavanih sati. No, naša ravnateljka nam je rekla kako bi bilo dobro da idemo cijelu godinu ( iako to po ugovoru nigdje nije bilo napisano). I tako smo Dragana, Julija i ja išle cijelu godinu, kao i kasnije još neki dok je ona bila ravnateljka. Ne znam pod što bi to došlo volontiranje ili stažiranje, ali VSS cijelu godinu, svaki radni dan puno radno vrijeme za 0 kn plaće, 0 kn radnog staža, 0 kn prijevoza. Povremeno smo znale dobiti zamjenu koji tjedan. ;) Drago mi je da sam imala priliku uopće negdje dobiti to volontiranje ili pripravnički, kasnije su curke morale i za to plaćati. Ne znam kako je sada.
Naravno postoje još mnoge aktivnosti u kojima kao ljudi sudjelujemo, a čine nas timskim igračima i daju nam šansu podijeliti ih s drugima. Kroz studentsko razdoblje mnogi mladi ljudi se snalaze i rade neki manje odgovorne poslove, a neki više odgovorne, ali svaki je posao odgovoran. Neki srednjoškolci uspiju pronaći dobar posao pa mogu raditi i ići u školu, što je svakako za pohvalu jer ih uči za budućnost. I kao studentica sam sebi našla zanimljive poslove koji su bili plaćeni. Osobno sam imala ponekad likovne radionice u kojima sam uživala gledajući stvaralaštva drugih ljudi - nije bilo plaćeno novcem, ali je bilo neizmjerno iskustvo.
Ali što hoću reći svime ovdje napisanim? Želim reći kako danas nije lako tražiti posao kad dosta toga ne stoji u radnoj knjižici. Moje tri godine aktivnog rada nigdje nisu upisane u radnu knjižicu ili bilo koji dokument, osim tih potpisanih ugovora. Jesu li to izgubljene godine za buduću mirovinu? Ne znam budućnost, ali bilo bi lijepo da se negdje i to gleda.
Post je objavljen 15.04.2013. u 06:36 sati.