Marketing
Kakav vlasnik... takav pas
Prije nekoliko godina gledala sam na nekom njemačkom televizijskom kanalu jedan kviz u kojoj su kandidati, između ostalog trebali pogoditi koji pas pripada kojem vlasniku?
Naravno, odrediti ko kome pripada samo na osnovu izgleda i nije bilo tako jednostavno. Doduše, tu je bila jedna dugokosa i dugonoga ljepotica, koja je bila svjesna svoje privlačnosti, a njoj je pripadao jedan dugokosi i dugonogi hrt … ali je zato treća do nje stajala žena istih vanjskih osobina, a ispostavilo se da je ona vlasnica malog, trbušastog kratkonogog jazavčara.
Sjećam se dobro da sam ja pogodila dva para. Tu je kao prvo bila jedna starija dama sa jednim njemačkim ovčarom. Drugi je bio jedan niski debeljko, najmanji od svih predstavljenih vlasnika, možda najvise 1,60 m visine, kome je pripadao najveći...mislim na psa. To je bio jedan irski vučji hrt... on je jedan od najvećih pasa, veći čak i od njemačke doge i može da dosegne takvim ljudima do ramena.
U tom slučaju nikako se nisam mogla oteti utisku da neko hoće da kompenzira nešto i da su u vrijeme odluke šta kupiti, crveni Ferrariji i žuti Lamborginiji već bili svi rasprodati.
U mom susjedstvu ima svih mogućih rasnih i nerasnih pasa. Neki ljudi iz obližnjeg naselja sa vlastitim kućama imaju dovoljno mjesta za stvarno velike pse ... a drugi opet imaju dovoljno puno novca za male psiće.
Šetajući kroz naselje, nešto mi je jučer upalo u oči: Neki muškarci šetaju po okolici pse sa statusnim simbolima koji im dosežu do ramena, ali sve je više i onih koji na uzici vode male, majušne psiće... po mogućnosti još kudrave ili sa frizurom kod koje je očito da ju je radio profesionalni frizer. A ja … ja to nalazim čak sexy!
Ali ozbiljno … dopada mi se kako muškarci sa neugodnim osjećajem pogledavaju ispod oka, kao da se srame, kada Paris-Hilton – psić piški u obližnjem grmu. Da li ovi psi pripadaju dotičnim muškarcima ili muškarci čine uslugu svojoj dragoj pa izvedu njenog psa dok ona ode na manikiru, nemam pojma, ali nekako mi njegova pojava u pratnji jednog psa patuljka izgleda neopisivo muški.
Moram napomenuti još i to da ne postoje u mome naselju ( a vjerovatno je to u svim naseljima tako) samo ljudi koji posjeduju puno mjesta za velike pse ili puno novca za male, nego tu žive i ljudi, koji imaju dovoljno razuma da su nabavili jednog normalnog psa... mislim jednog psa, kućnog ljubimca koji nije od velike cijene ni velikog rasta ali zato pruža veliku radost, ne samo vlasniku nego i cijeloj obitelji.
Kad sam već počela da pišem, da izvjestim i o tome kako sam nedavno, tražeći u drogeriji neku kremu, pročitala na polici reklamu za novopristigle kondome u boji: „Sada u raznim bojama … za više promjene“
Ja mislim, ako seni raznim bojama kondoma ne mogu postići znatne promjene, treba cijelu stvar staviti ad acta.
Posljednji stavak, naravno, nema nikakve veze sa gornjim postom, ali ja sam mislila da ipak negdje ovo spomenem. Pošto se o tome ne može baš napisati cijeli post, a pri tome ostati u okvirima pristojnog ( a ja sam gospođa koja drži do pristojnosti,) stavljam ga kao dio ovoga. Iako... možda bi se moglo naći nešto zajedničko … na primjer, danas bi gospođe sa malim psima, prije nego se odluče da li uzeti plavi kondom (plava je boja EU, a danas su izbori), ili zeleni, jer je sve napolju ozelenilo, mogle svezati psu uzicu i izvesti ga u šetnju. Možda bi to neki prolaznik našao sexy.
Ali, da li bi to dovelo do više promjene?
Post je objavljen 14.04.2013. u 17:14 sati.