Prije mislim pola godine bila sam potaknuta malo više razmišljati na kreativan način. Znači stvoriti nešto što nitko nije. Napisati nešto što nitko nije. U biti može li se to? Svakodnevno gledam kako smo prekrasno stvoreni, individue, a opet toliko slični.
Različiti smo u tijelu - netko ima duže noge, netko je visok, netko je nizak, tanjušni ili buckasti, netko je koju kost slomio, netko je nekome slomio, netko ima crnu kosu, netko plavu ili smeđu.
Različiti smo u duši - netko se rasplače na prvu, a netko nikad ne plače, netko može dugo trpiti dok drugi ne može niti malo, različito se šalimo i primamo šale, netko jako voli, dok drugi jako mrzi, netko je sebičan, a netko daje svima, nekome su važni novci, dok su drugome važni ljudi, netko uči, a netko ne želi....
Različiti smo i u duhu - ali to je ona drugačijost koja nas dijeli u dvije klase onako kako ja vjerujem - vjernike ili nevjernike.
I tako tko zna što se događa u tuđoj glavi....netko stalno nešto traži...netko misli na sebe, a netko na kavu...To je ona naša: Ideš na kavu?
Moje glave od gipsa na zanimljivoj podlozi.
Taman kad pomislim kako nešto još nije nitko naslikao....pronađem na internetu nešto slično...
I mislim kako smo divan mozaik.
Post je objavljen 14.04.2013. u 17:06 sati.