"..ti mores otic'
lipo na kraj svita
al nasa jubav
ne more se smrznit
na silu...."
sjela sam za komp...je, nedilja je...ali eto....
Luky je jos uvijek tu..od sinoc...
Dalmacija u mom srcu 
iako to nije dobro, jednostano ne mozes(bar ja ne mogu) ne komparirati bivse i sadasnje...
a kad smo vec kod Dalmacije....juhuuuuuu
naime...na pamet mi je pao danas dok sam sjedila na wc skoljci...je, je, sve se ideje desavaju (nejinventivnije dakako) dok sjedite na wc skoljci...raznorazna prosvjetljenja
.. pa tako i ovo moje....
sjetila sam se Bepice nakon podosta vremena...(je, znakovito je sjetiti se bivseg dok obavljate veeelikuuu nuzdu! definitivno znakovito, paralele su tu neke
)...sjetila sam se one "veeelikeeee ljubavi" moje patnje, moje boli, nevjerice i svega toga...
gledano iz ovog kuta, sa jutarnje wc skoljke...brate mili a je to sve skupa smijesno, pateticno a istovremeno i jako tuzno i glupavo?! 
upitala sam samu sebe jel to ikada bilo "to" ili je to samo bila velika zelja za "ne biti sam"...a nisam bila sama Einy je bio stalno samnom!
sjetila sam se Bepicine recenice" cuj, morat ces malo popraviti kuhanje jer sam ti ja veliki gurman" pa njegovih prica o dokonom pokondirenom vecernjem ispijanju whiskya i pusenju cigare sa Radojkom svako vece dok bi on sam ispijao po buteljicu vina?
a s druge strane, sjetila sam se jutarnjeg Lennyevog draganja po kosi i poljupca u lice prije nego ce otici u pola 5 na posao i njegovog nasmijesenog lica kroz moje poluzatvorene kapke...njegove prvi puta, ali uspjesno spremljene musake na jucerasnjem stolu...
je, ja sam jucer bila na terenu i mjerila a kad sam dosla doma zavrsavala se musaka i spremala u pecnicu...
za takvu osobu onda mi i nije problem skuhati nesto i odnijeti mu na posao da ima za pojesti nesto toplo sa zlicom kao sto sam to nekako impulsivno napravila prije par dana...
Lenny je bio u shoku...ali i ja...sama zbog sebe...
kroz glavu mi je proletilo pitanje je li to ljubav?
a onda je to pitanje isto tako iscezlo...samo od sebe...ne valja se zamarati time...bar tako to ja danas mislim...
dragajuci Einya izgovorila sam onu jako dobru poznatu recenicu "ma stene moje prekrasno, ma muskarac moj mali, tebe voli Mala Li najvise na svijetu" i shvatila sam da je to istina...bez obzira na sve..
ili me je strah uopce razmisljati o bilo kojoj drugoj "velikoj ljubavi" da ne bi opet ona ispala velika kao i Bepicina?
uglavnom...dan po dan...mic po mic...sat po sat...
ne nije med i mlijeko...toga ima samo u bajkama...ali da ide i da se kotrlja to je...da je ugodno i da uzivam dok me gleda kroz to svoje more tamnih trepavica...lagala bih kad bih rekla da nije istina...
a ljubav?
mozda ja uopce ne znam prepoznati sta to ljubav je....ali nekako si mislim da je ovo dovoljno jako blizu tome...
Post je objavljen 14.04.2013. u 11:42 sati.