Kroz noć padala je kiša. Ali onda je uslijedilo prekrasno sunčano jutro. Plavo nebo, bez oblaka, žuta kugla visoko na nebu. Temperatura nekoliko stupnjeva iznad nule. Kako je dolje u dolini padala kiša, gore na planini padao je snijeg. Pogled kroz prozor apartmana otkriva granicu snijega tek par stotina metara iznad doline. A vrhovi su pak prekriveni s toliko snijega da je milina čak ih i samo gledati iz doline, prije nego li se popneš gore.
Solden je meni jedno od omiljenih austrijskih skijališta. I to nije nikakvo čudo. Prostrani i besplatni parkinzi uz gondole. Čak i u sredini travnja sve staze otvorene, uključujući i one koje vode prema dolini, a od kojih bi druga skijališta još davno odustala. Staze sinoć savršeno speglane, a onda je tijekom noći na speglane staze palo nekih 5 centimetara svježeg snijega kojeg nisu ujutro dirali. A snijeg, za razliku od Hintertuxa, je puno suši pa je i skijanje ujutro vrlo lagano. Ma superfantastično je pustiti skiju po tom suhom pršiću, posve neočekivanom sredinom travnja, dok je pet centimetara ispod savršeno speglana staza. U pola devet hvatamo prvu gondolu i potom odlučujemo odraditi do ručka tzv. 'Big 3 Rally', kružnu rutu preko cijelog skijališta koja povezuje tri soldenska ledenjaka. Ljudi ujutro vrlo malo na stazama, a čak ni kasnije ih nema puno. Na žice se ulazi direktno. Powderlicious dan. Za polizati prste. I definitivno za Top 5 skijaških dana ove sezone.
Do podneva uspijevamo odraditi cijeli 'Big 3 Rally' krug i između ostalog spuštamo se i do doline. Staza do doline je u dosta lošem stanju, nešto potpuno suprotno od gornje polovice skijališta. Ipak je dolje puno toplije jer je manja nadmorska visine i s obzirom na juhu od snijega, i čak zemlju, koja izvire na mnogo mjesta pa treba biti oprezan, samo je čudo što staze do doline uspijevaju držati otvorenima. Feeling mi nekako govori da će možda biti otvorene još dan-dva jer nakon zatopljenja koje se očekuje sutra i preksutra, teško da će se te staze prema dolini uspijevati održati u za skijanje koliko-toliko regularnim uvjetima.
Ručamo na terasi restorana koji se nalazi na polovici Heidebahn žice. Ljudi je ovdje daleko manje i bez problema se može uhvatiti stol na osunčanoj terasi. Cijene su tipično soldenske: bečki s pomfritom 11,50eur, a germknodel u vanila sosu 5,90eur.
Nakon ručka radimo još nekoliko spusteva, ali temperatura je otišla gore i snijeg je jako omekšao. Skijanje je postalo vrlo teško čak i na gornjim dijelovima skijališta. Takav snijeg baca me unazad i imam osjećaj kao da je pitanje vremena kada ću iskočiti iz panci. Ove Elanice je teško zauzdati na ovakvom snijegu. Noge su umorne na kraju sezone. Ipak sam s današnjim danom «odradio» 47 skijaških dana i prešao ukupno gotovo 1700 kilometara na skijama. I nije još gotovo. Treba ostaviti još malo snage u rezervi za posljednja dva dana skijanja u Soldenu i vjerovatno još jedan dan na Krvavcu sljedeći tjedan.
U 14:30 skidamo skije. Dosta za danas. A kako sutra prognoziraju puno toplije vrijeme, morat ćemo sutra još ranije na skijalište te skijati vjerovatno samo do jedan...