Vidite vi što je plemeniti sport, boks, učinio od svojedobno najboljeg boksača Hrvatske Željka Mavrovića. On se 15 godina nakon oproštaja od boksa vraća u ring!? Istinabog i Tihomir Dujmović se neprestano vraća među filoustaše, makar nije bio u boksačkoj branši. Jedino je moguće da ga je onaj njegov otac, cijenjen među svim ljudima u Ogulinu i šire, šakama morao svako jutro buditi u školu. Naime udarci u glavu svakom čovjeku donose nepovratne ozljede mozga, a prema tomu i poremećaj za normalno razmišljanje.
Za Željka Mavrovića piše da je 1969. godine rođen u Zagrebu, ali nigdje nije spomenuto da je on iz Tounja, blizu Ogulina, gdje živi dio njegove obitelji (brat recimo), kao što je za njegova vrlo poznatog prethodnika Ivana Prebega pisalo da je iz Oštarija, blizu Ogulina.
Koliko su udarci u glavu naštetili Mavroviću govori i podatak da se nakon vješanja rukavica o klin uhvatio poljoprivrede, i to proizvodnjom zdrave hrane, ubacio u vodeće ljude toga resora i predstavljao tu seljačku populaciju među udrugama? Izbacili su ga, naravno, jer to nije imalo nikakve veze s boksom i bokserskim biznisom.
No, biznis je biznis. Tko jednom uđe u to kolo, zaigra preferans s jednom bankom i jednim ministarstvom– odjeb'o je.
Tako je i Željko Mavrović uletio u začarani krug poljoprivrednih poticaja. Ovo sam već jednom napisao, ali zaboravismo: Poljoprivrednik kupi 50 muznih krava, recimo, na njih dobije 100 hektara državnog zemljišta, a na to zemljište potporu. Zemljište se ne stigne obraditi, krave pocrkaju ili prodaju u klaonice, a s potporom poljoprivrednik kupi specijalno vozilo za provod, kupi jahtu ili mali avion za prelet svojega poljoprivrednog zemljišta. Kada bančini obroci dođu na naplatu, kada potpora ishlapi, poljoprivrednik mora blokirati ceste.
Sada Mavrović mora pokušati stati na noge i ulovio se treninga pa mu pucaju rebra, a Dujmović podržava Hebranga kako u dvadesetgodišnjoj vlasti HDZ-a crveni nisu dozvolili da se procesuiraju ratni zločini komunista (!?) i puca mu prsluk. To je, naime, prvi rekao Hebrang bez srama da su im nakon prevrata 1990. godine mantije krojili crveni. Ja bih se na mjestu Hebranga odrekao vlasti, ako ju ne mogu provoditi! Hebrang je ipak ograničen čovjek, ako tvrdi da nije mogao provoditi vlast.
Što se ograničenja tiče moram se osvrnuti na neke moje komentatore na blogu primjedbom na moju izjavu da nisam imao problema sa svojom narodnošću kao Hrvat u bilo kojem trenutku i mjestu, ali nisam nikada bio nacionalist. Komentator/ica kaže „Ako ti nisi imao problema u ono doba govori samo dvoje: ili si bio njihov ili nisi bio naš. Ma jasno da nije svaki Hrvat imao problema, ali ti to ističeš kao i sebe danas kada nam je svima pa i tebi nacionalizam dao ovo što imamo. Državu, SLOBODU koje nije bilo (ne pobijaj jer bi do sada već bio osuđen na tritisuće godina na gostovanje na Golom Otoku)."
Evo to je naš domet što se tiče slobode, neovisnosti i suverenosti – nacionalizam! Svi znamo i pravoslavce, Srbe, koji su branili svoju domovinu Hrvatsku. Tko su pak oni? A o kojoj to slobodi govoriš? Što te iza svakog ćoška dočekuje s toljagom pljačkaš ili silovatelj. A kada ga tužiš, naš časni sud ti napiše rješenje da si stranku izazivala hvaleći se nakitom na vratu ili si ga izazvala podigavši kikljicu iznad koljena. U rješenju piše da trebaš platiti i 50 tisuća kuna sudskih troškova i ostati u kućnom pritvoru pola godine.
U hrvatskom društvu nema nikakvih zakonitosti; ni političkih, ni pravnih, niti moralnih, a ekonomskih ni slučajno. Pored tolikih brojnih ekonomista, što s diplomom nakon pet-šest godina gulenja klupa, što ovih s kupljenim diplomama, mi nismo pronašli nikoga, ili nekoliko njih, koji će ovu državu izvući iz govana. Katastrofično je kada HDZ daje lekcije novoj vlasti. Ona, doduše, ne valja, ali je HDZ zadnja štraca u Hrvatskoj i na Balkanu, koja ima moralno, ili bilo kakvo drugo, pravo kritizirati bilo koju drugu vlast.
Još je nešto indikativno u Hrvatskoj. Mi imamo stručne, vrijedne i savjesne radnike kada su u inozemstvu. Kada se vrate dome, kao da je grom pukao u njih. Nezaposlenih je u nas preko 20% radno sposobnih, ali kada dobijete vagon cementa i nađete kamion za prevoz, ne možete naći pet radnika za istovar. Stoje na semaforu ili u kavani, ponudite im 30 kn po satu rada i marendu, ali ni jedan se ne odluči da bi to odradio!? U čemu je problem? A ljutimo se kada nam kažu da smo mi lijeni ljudi.
Ima jedan vic, doduše crnogorski, gdje na vašaru jedan Rus traži radnu snagu za gradnju hotela tamo negdje oko Bečića ili Budve; priđe jednom i pita da li radi?
– C, jok, čo'če, a što?
- Čuo sam da vas u Crnoj Gori ima preko 25% nezaposlenih, a to je oko 100 hiljada ljudi pa ti evo nudim pos'o!
- A što od hiljadu ljudi ti nađe baš mene?
I na kraju; iziđimo na izbore. Na to imamo pravo, ali i obvezu!
Post je objavljen 14.04.2013. u 05:59 sati.