Marketing
suzama l'epim tapete vol.197
"..ti si moj majstor za poljupce...
poljupce?
o da, o NE!
tako mi dobro radis sve..
radim sve?
o, DA
o...NE!...."
dan je pri kraju....san mi uporno polako sjeda na vjedje a ja se ne dam...huh...trebala bih jos raditi..jos malo crtati...a ne mogu...krevet..krevet me zoveeee i zoveeee...
"ljubav je kao pjesma koju ludi pjesnik pishe" pjeva Ban iz Daleke obale na kompu...mhm...moj se ludi pjesnik zanio...ljubav? mhm?
ok..necu o teskim stvarima ovako kasno u noc..ili rano u dan kako god vam drago bilo...
iam i pozitivnih stvari...dobila sam opet sliku slatke srtucice cupavice od fb frienda....stvarno maleni oduzima dah!
preslatko...bebac...mhm...
danas sam se malo vozila po krapinsko zagorskoj zupaniji....zasto' kako? paaaa isla sam mjeriti jednu vikendicu u jednom selu daleko iza zapresica....
prvo smo se, investitor i ja, vracali iz Zapresica nazad u Zagreb jer je on zaboravio kljuc...
....a onda smo se maaalllciceeee zagubili po selima okolo zbog obilaska...mhm...
....ok, sve sam zavrsila u roku od 3 sata kao sto sam i planirala...ali najiskrenije, nisam planirala biti toliko naspanana...no...bilo mi je zao investitora koji se zderao oko toga sto je zaboravio kljuc pa sam se kontrolirala...a bila sam u stanju odgristi mu glavu u tren oka!
da, da...pms....zauzeo mahaaaaaa...i uzima maha i jos i jos i jos...i jos malo 
danas je doslovce bio dan za odgrizanje glava...skoro sam odgrizla Lennyevu slatku glavicu...mhm....prvi fight..malo zesci
naime, znamo da ja bas i nisam navikla na biti u vezi..jer sve u zadnje vrijeme je bilo sve samo ne normalna veza..
..i, tako sam ja negdje po putu zaboravila i izgubila osjecaj za to sta je to prava veza...
iz tog razloga tu i tamo opalim glavom u zid a da nisam ni svjesna kako sam uopce mogla ne vidjeti zid!
uglavnom, bio je jedan od tih dana...pojacan hormonalnim disbalansom!..ok, ok, znam, znam, reci cete "vi se zene samo vadite na pms"...ali no, to je vjerovali ili ne ISTINA
dobijes sus adrenalinskog shoka i on te pere i ti ni sama ne znas sta ti je...ali zedna si krvi....trazis onu najmanju kap..njusis ju u pulsirajucoj zili na vratu svog dragog....i to pulsiranje te dovodi do ludila...
i ne mozes se kontrolirati...
je, je, nije ovo dio serijala True Blood ovo je samo slikovito opisivanje onoga sto se meni danas desavalo...bila sam zedna Lennyeve krvi..Lenny nije znao sto ga ceka iako sam ga danas prateci na posao upozorila "cuj...sluzbeno je, u pmsu sam, provjerila sam s frendicama, pa samo da znas da sta god napravim, kazem ili... sve mi oduzmi pola! jer vjeruj mi, to je ludilo!"
"za razliku od inace kad si normalna?" uzvartio je Lenny kroz smijeh...
je imao je pravo...ali sigurno nije bio dovoljno pripremljen psihicki na moje traganje za krvlju...njegovom krvlju 
kad malo bolje razmislim, pa mogla bih ja napisati jednu pricicu o vapmpirima...vidim krenulo me...
uglavnom, scena je bila sljedeca....stojimo u kuhinji i meni iz usta izlazi plameni zar...ne vatra vishe nego zar...
Lenny stoji sirom rasirenih ociju i ocito ne vjeruje svojim usima...
"je, znam ja sad da je to tebi smijesno" nastavljala sam na monolog od ranije...
"nije mi uopce smijesno" spremno ce Lenny ne znajuci da je ovo situacija u kojoj je najpametnije sutiti, pokriti se ushima i cekati da prodje
"eeee, pa oci ti se smiju!" () ako ti je ovo ljuta faca, morat ces malo na njoj poraditi jer ti se oci smiju!!!" siktala sam ne bas pretjerano povezano..
"ne, nisam ljut nego sam iznenadjen" nadasve mirno je odgovorio...
pao mi je napadacki sustav..."mhm..ok, mozda to i nema bas veze sa tobom nego ..nesto mi ne stima, ne znam sta, ali mi nesto jako ne stima" vec puno pokunjenije sam rekla..
dosao je i zagrlio me i stisnuo uz sebe...
polako sam se smirivala u njegovom zagrljaju...
"i, kako ti se cini kad sam totalno "luda" jesam te prepala?" upitala sam..
"ma nisi me prepala..u neku mi ruku laska kad ovako divljas, a u neku..mhm..." nije dovrsio recenicu nego me opet stisnuo uz sebe...
nisam znala sta je to sto mi smeta...ali nesto mi je smetalo i dalje i nakon sto sam se smirila....no, malo po malo...uz Lennyevo ceskanje i mazenje..malo po malo sam otpustala to nesto sto mi je smetalo....
mhm..prosli smo i prezivjeli nasu prvu svadju...pomislila sam dok sam klonula u njegovom zagrljaju...
"...noc je prekrasna...
na nebu zvijezde sijaju
osmjesi tvoji prijaju svakom od nas
ti si najljepsa izgledas kao kraljica
kraj tebe zvijezda Danica gubi svoj sjaj
zelim ici od vas okolo svuda je tama....
nemoj ici od nas...."
Post je objavljen 11.04.2013. u 23:09 sati.