Znate ono kad gledate plesne parove, na "Plesu sa zvijezdama" na primjer, "Znaš li plesati" i slično, pa vam se čine previše prisni; stalno se grle (ako iz zagrljaja uopće izlaze), ljube, dodiruju, miluju, tapšaju... čovjek ne može ne pomisliti da se troše.
Eh, ali - ne troše se. Znam to iz prve ruke. Plešem već mjesec dana s istom ženskom i nismo se ni poljubili.
Ili sam opet samo ja luzer. Kao i na ručku u firmi. Svi misle da ako dečko i cura zajedno idu na ručak da se ševe. Naravno da svi misle kad su se svi u tim situacijama i poševili. Osim mene. Ja sam uvijek naivac koji je popušio da muško-ženska prijateljstva postoje. "Dobro slušaš."
Sto posto još jedino ja nakon mjesec dana intenzivnog zajedničkog znojenja i plesa feromona nisam uspio povaliti partnericu. Dok se svi ostali parovi nezasitno drapaju vikendima ko ludi, mi kod nje cijelu subotu vježbamo neki od glupih okreta.
Uvjeravam je da su ti vikend-individualni treninzi samo pristojan naziv za cjelodnevni seks, ali, ateistica kakva je, ne vjeruje ničemu. Napadam svim mogućim adutima, povlačim najčvršće argumente, ukazujem na svoju konstantnu erekciju, ali ona na sve to samo odmahuje. Kaže da je erekcija sasvim normalna i prirodna stvar i ništa što obična masturbacija ne može riješiti. "Nekad je dovoljno samo 5 minuta ako se čovjek potrudi", voli reći. Ne znam zašto onda već dva vikenda ne možemo savladati Shim Sham.
No, dobro, čak i ako ne budemo najbolji čageri na svijetu, sasvim sigurno ćemo biti najbolji prijatelji na svijetu.
Post je objavljen 12.04.2013. u 18:55 sati.