Imao sam od malena jednu želju. Nije bila grandiozna, niti posebno lepršava, niti jako šarena nije bila. Sad kad pomislim na nju bila je sasvim obična, sićušna. Prelazila je kao riječ lako preko usana znanih i neznanih ljudi. Povijala se kroz razne čvrste i mlohave karaktere. Poput maglice lebdjela na proljetnom zraku ta neizgovorena riječ, uvijek nečim drugim prikrivena. Zakamuflirana zamamnim mirisima prolaznosti, malena želja skrivala se u odbljescima kratkotrajne sreće. Istina, ponekad bih je zaboravio, pa bi je prekrili slojevi prašine zaborava. Često bi je zakopao ispod bijele šminke Harlekina i prikrio nacrtanim osmjehom. Čamila bi ponekad mjesecima čekajući u dugom redu potreba, uvijek na zadnjem mjestu, sramežljiva i strašljiva kao i uvijek. Ima dana tihih i plavih kada bih ju prigrlio, složio od male želje medaljon i na lancu usamljenosti objesio je oko vrata. Grijala bi me tako dugim sivim noćima pokraj srca. Mala želja skrivena od posprdnih osmjeha niti lepršava niti šarena. Neki je zovu noćna čežnja, a meni se čini da je samo jedno njeno ime. Ljubav.
Post je objavljen 10.04.2013. u 20:44 sati.