sjedio je na kamenom rubu velike fontane
laktova oslonjenih na koljena
snene su mu oči pratile let golubova
ledeni prst ga je dotaknuo
prenio je na njega zarazne riječi
čovječnost je na tren istupila iz njega
s visoka se pogledao
pogrbljeni čovjek sjedio je na vlažnom rubu fontane
lice mu je kupalo sunce
milovale ga kapljice rose
nošene vjetrom što je tutnjao iznad toka rijeke
povremeno lutajući poznatim gradom
pogrbljeni čovjek polako se uspravio
očima se vratio fokus
iznad njega modro nebo
i dosadni golubovi
u nosnicama
miris života
Post je objavljen 10.04.2013. u 20:43 sati.