Napisao sam nekoliko tekstova od Uskrsa. Ali rekoh sam sebi, precrni su. Hvala Bogu, ovaj tjedan je konačno graknulo sunce. Iz zime u pretoplo vrijeme, proljeće kao da je nestalo, kao postoje samo zima i ljeto. A željan sam proljeća. Unatoč boljkama koje donosi, najljepše doba. Žene bacaju svoju odjeću i nekako ih ljepše vidjeti. Proljetna depresija se nekako preživi.
Umrla je Margaret Thatcher. Sjajna žena. Tri put za redom dobila izbore. Žena koja je imala muda. Metodistički odgojena, žena u muškom svijetu politike, spasila je Englesku i UK od toga da postanu Albanija. Engleska jednostavno mora biti individualistička. Problem je što su po svijetu bezuspješno pokušali kopirati njezin model. Nije svaka zemlja za opću privatizaciju. Ali UK je. Sad je plešu po grobu. Licemjeri. Izvanredna žena koja je donosila odluke. Milanović primjerice izbjegava odluke kao vrag tamjan. Npr. Thatcherica je sve privatizirala jer ništa nije bilo profitabilno. HPB je profitabilna i ovaj kreten je privatizira! Idiota li.
Dolaze euroizbori. Hrpa ljudi koju znam ne želi izići na njih. Što me ljuti, jer onda će SDP-HDZ mašinerija odabrati svoje. I onda ću morati gledat Zoku Preponaša kako sere da je narod iza njega. Jedino što se nadam da je ćelija ispred njega, pa da se sa Sanaderom prepire tko je ljepši i pametniji od njih dvojice. Zato ljudi, volili ili ne volili EU, odite glasati. Kad već nekoga se mora tamo uhljebiti, nemojte da budu samo ofce sa SDP-HDZ liste. Ali, molim glasajte racionalno, ne za neke pernare i slične.
Pokušavam si unormaliti bioritam. Zasad sam uspio da se dižem u pristojno doba (oko 8h, 9h), ali i dalje idem prekasno spavati, pa sam cijeli dan pospan. Čudesno je zijevati cijeli dan i biti za ništa. Ali ono najluđe da tako neispavan živnem čim mrak padne. Čudesno je to kako sam zavolio noć.
Zadnji vikend mi je bio čudan. Rulja je bila tako depresivno urokana. Žao mi je što je ta negativna vibra prožela cijelo društvo. Za to su najviše krivi SDP i RKC. SDP, ajde više neću o njima. Metafizičko zlo. Ali Crkva je kriva zato jer ima resurse, ima teren, ima ljude, a oni šminku tjeraju. Sad odjednom su zlatne križeve zamijenili sa željeznima. U Hrvatskoj ako ima 200 transgender osoba, oni vode križarsku bojnu protiv navedenih, dok se u Vatikanu skida shemale porn s interneta. Licemjeri. Barem dva milijuna ljudi pati, nikom ništ.
Ali kako više pokrenuti ove naše ljude? Posao. Kupovna moć. Neka perspektiva. Meni je, kao psu, žao da baš živim u ovim vremenima. Priznajem, prije je bilo lošije i prije se lakše umiralo. Priznajem, mir je. Priznajem, nema epidemija. Priznajem, nismo gladni. Ali nekako, čovjek je čudesno biće. Kada se navikneš na jednu kvalitetu života, vrlo teško se vratiti na onu nižu. Meni je trebalo dvije godine da se pomirim da nemam auto. I da sam opet pješak. Tako nekako za Sanadera se otišlo naprijed i sad je teško podnijeti ovaj korak unatrag.
Zato se veselim proljeću. Kad je sve ostalo u banani, pa nek je barem vrijeme lijepo. Iako je baš kiša pala dok pišem ovaj tekst!
Neka vas sve prati sreća i Božji blagoslov.
Pero Panonski