Marketing
Junk food dan
Zasjalo sunce. Idem po Zrinjevcu. Napokon proljeće!
Naročito prvi dan, kad dođe, kao danas - dan je kada sve izgleda kao da je moguće.
Kao da je taj dan jedna ladica izvučena iz ormarića svake godine, i svaki put je ista bez obzira što se godina promijenila.
Ladica puna cjeloživotnih prvoproljetnih dojmova pomiješanih zajedno u osjetilnu prvoproljetnu papazjaniju.
Odjednom svi idemo zajedno, ja ona ista školarka u šetnji nakon škole,
ja ona ista studentica sa tubama iscrtanih papira,
ja ona ista sa potpuno otvorenom i nedefiniranom budućnosti,
ja ona ista kojoj je jednom na ovom mjestu pozlilo,
ja ona ista sama u višegodišnjoj šetnji bez nekog posebnog cilja,
ja ona ista s popisom današnjih poslovnih obaveza.
Sve mi u šetnji, odjednom i zajedno, a pored nas na klupi jedu se krumpirići i masna peciva.
O kako bi i ja, kažu i školarka i srednjoškolka. Njih ne zanima ni linija ni zdrava hrana, i uvijek su voljele jesti vani.
A sad imaju i nekog tko to može i platiti. No ona/ja neće.
Jer jede/m zdravo i intolerantno.
Bilo bi nam kasnije krivo, kaže/m im, vjerujte mi.
Bilo bi nam zlo.
Odvikle ste se od junk fooda, vjerujte mi.
I od puno drugih junk stvari.
No to je već druga tema.
Post je objavljen 10.04.2013. u 16:06 sati.