Nekako mi se suptilno približavala, korak po korak, šuljala se neprimjetno, ali slutila sam ju. Jer se znamo otprije. A mislila sam da smo se davno razišle, pružajući si ruku pomirenja. Bila je nježna doduše i nije napadala onako divlje, mahnito, sirovo i razarajuće. Ali uvukla mi se u odjeću, u miris parfema, u korak koji je postajao nekako teži. Iako sam joj samo odmahivala rukom, misleći naivno, da će otići sama, ako joj inferiorno okrenem leđa, ako joj se cinično nasmijem u lice, ako joj ravno u oči možda kažem, da sam ju davnih dana nadrasla, prerasla, preskočila za puno neboderskih katova, ona nije odustajala. A ja sam se uplašila te svoje mračne strane, one..za koju sam bila uvjerena da je nestala zauvijek.
I osjećala sam je u proljetnom zraku, pa se nisam mogla pogledati u ogledalo. I sramila sam se sebe.
Dolazila je lepršavo pred san, da mi ga oduzme.
Bježi, to više nisam ja...govorila sam joj
Nije slušala i prokleto vješto, slatkasto i nevino, uvlačila mi se i pod kožu.
Dugo se čisteći vodom, zrakom, mirisom proljeća i dodirima, mislila sam ju oprati, odagnati zauvijek.
Ti ovdje nemaš više pristup, zabranjen ulaz, prijeđi cestu, pobjegni, otrči negdje daleko...
Ali ona je kreativno i maštovito pronalazila sredstva da ostvari svoj cilj
A ja sam maštovito razmišljala o načinima potjere
Prevare i izgona..vječnog , bez povratka
I podsjetila sam se, na sebe samu, iz nekih davnih, davnih vremena, iz neke druge bajke, koja je završila ne baš bajkovito
Tada me razarala, napadala tako vješto da sam gubila glavu, srce i kosu, osmijeh i riječi.
I bila sam ljuta na prokleti dio sebe, koji ne mogu prihvatiti, izliječiti tabletama, vinom, dodirom
I smišljala sam plan njenog ubojstva, planirajući svaki detalj, sitnicu
Nisam trebala ni rukavice, ni brisanje otisaka, krvoproliće me nije plašilo
Nije bilo ništa spram njenog suptilnog i moćnog mučenja
Kazna nije bila u pitanju
............
I uništila sam ju tada, oslobodivši svoj duh
I bila sam svoj sudac, porota, odvjetnik za i protiv
I oslobođena svih optužbi jer..bilo je u samoobrani..
I sada kada se nakon jednog ili više života pojavila opet, na njeno i moje čuđenje i iznenađenje, pogledale smo se u oči
Zar ju nisam ubila tada?..pitala sam se ...
Očito se reinkarnirala i čini se da je nekako nježnija, ali je gušila moju nježnost
I čipkastu bijelu čistoću duše, snježnoplavi blues u očima
Slobodu koju neizmjerno volim...više od života
Prihvatila sam njenu ruku i pričale smo dugo...
U jednoj proljetnoj dugoj noći, okupanoj nježnošću, ponekom ljutnjom, željom za oprostom
Željom za sobom, željom da ugledam svoj odraz koji će mi biti divan
Pričale smo dugo...
Ljubomora i ja....
Post je objavljen 10.04.2013. u 11:36 sati.