Nakon izvjesnog vremena,nađe se tik uz sam vrh planine.Put inače nije bio lagan,ali zadnji dio je bio prestrm za nekoga tko nije poznavao ovu planinu.No,on je,i to jako dobro.Bez većih problema,popne se na samotni plato na samom vrhu planine,na kojemu je bilo drevno drvo memorije.
Samim pogledom na to drevno stablo,koje je od pamtivjeka tamo prkosilo vremenu,ispunjavalo ga je dubokim strahopoštovanjem.No,nešto mu se činilio da nije kako treba biti.Približivši se drvu,ostane u nevjerici.Iako je kalendarski bio prvi dan proljeća,na drvu nije bilo niti jednog pupoljka,što se,za njegovog vijeka pridonošenja žrtve paljenice nikad nije dogodilo.Sa sumnjom pogleda njegove prastare grane.Ni traga novom probijanju života.
Post je objavljen 09.04.2013. u 14:59 sati.