Da te bar nisam toliko voljela ... nisi mi smio postati sve , jer sam znala da ništa neće biti između nas , ostalo mi je ništa,zapravo ostala mi je tuga,bol i suze . Svi govore 'Ne daj da ti ljubav sreću kvari ' . Kako kad' volim a to nije uzvraćeno?! Kako kad' zaboli kad' pogledam te oči , oči koje niko drugi nema . Pokušavam zaboraviti nekoga koga sam voljela , znam da neću uspjeti jer je isto kao da želim da se
sjetim nekoga koga ni ne poznajem! Poštovao si moje osjećaje , iako ti ništa nije značilo . Ta neka potajna nada me je i uništila. Ali ponekad je bilo i lijepo ... BIo si moje sve. Zbog ove moje glave lude , plakala sam kad nisam trebala . Možda sam previše očekivala od tebe , iako sam znala da ti ne značim ni malo. U početku si me izbjegavao , boljelo je znaš? Vremenom je postajalo sve bolje i bolje. Više smo se družili i osjećanja su bila sve jača i jača. Bila sam sretna što smo bar bili skupa. Ponekad požlim da kažem sve,ono što dugo držim u sebi istinu koja me polako ubija. Skupim hrabrost , postanem sigurna u sebe, ali kad se pogledi susretnu , sve riječi zaboravim . Nećeš se moći još dugo tako ponašati , ja to neću moći izdržati . nemam srce od čelika . Biti će kasno kasnije kajati se zbog mene. Pored mene sjediš a o njoj pričaš , ne ide to tako!
Post je objavljen 09.04.2013. u 09:41 sati.