Marketing
Brza hrana na bečki način
Ne brinite, i u Beču je sve prepuno općepoznatih fast food restorana u kojima se nude jednako općepoznata jela, od hamburgera do picek-only varijante. Postoje i nebrojeni lokali koji poslužuju kebab i/ili gyros i slične istočnomediteranske i bliskoistočne specijalitete, međutim the brza hrana u Beču kupuje se na tzv. štandovima s kobasicama, odnosno, na Würstelstandovima.
Štandovi s kobasicama nastali su još za vrijeme Austrougarske monarhije; bili su to pokretni štandovi na kojima su se pekle različite vrste kobasica i posluživale s kruhom (ili, u novije vrijeme, kajzericom), a kao prilog nudili su se feferoni, kiseli krastavci i ukiseljeni luk. Najpopularnija pića bila su pivo i vino u malim bočicama (navodno se upravo u Austriji vino počelo flaširati u boce od 0,375, a zatim i od 0,2 i 0,25 l, a Austria Airlines je početkom pedesetih popularizirala takve bočice nudeći ih putnicima u prvoj klasi). Danas se na većini štandova može pojesti i hot dog (ali morate naglasiti koju kobasicu želite u pecivu, hrenovka se ne podrazumijeva), kao prilog nudi se još i nekoliko vrsta senfa, kečap, a ponegdje i majoneza, a nekad popularnim austrijskim bezalkoholnim pićima Schartner Bombe i Almdudler pridružila su se različita gazirana pića i ledeni čaj. Štandovi s kobasicama nude i napolitanke bečke tvornice Manner.
Glavna je svrha nastanka tih štandova bila zbrinuti ratne invalide u vrijeme dok pojam mirovine ili socijalne pomoći nije postojao, a postojala je akutna potreba za pružanjem mogućnosti zarade ljudima koji više nisu tjelesno bili u stanju pobrinuti se za sebe (a prije rata su uglavnom radili fizičke poslove). I tako su invalidi pekli kobasice, servirali ih gladnim građanima, tu i tamo svojim pokretnim kioskom napravili krug kvartom i vrlo brzo stvorili novu gastronomsku tradiciju.
Od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pokretni se štandovi pretvaraju u prave kioske sa svojim stalnim adresama, gostima i navikama.
Na slici: štand s kobasicama na Urban-Loritz-Platzu, ispred glavne zgrade Gradske knjižnice; kraj njega je štand s orijentalnom hranom
Budući da je kebab & co. popularna hrana, kiosci koji je nude također se mogu naći u cijelom gradu, a Würstelstandovi i kiosci s kebabom često stoje jedan do drugog, pogotovo na frekventnim mjestima poput većih stanica gradskog prometa; međutim, nikad, pa ni tad, nemojte na kiosku na kojem vidite riječ "Würstel" tražiti kebab ili falafel. Riječ je o dvije posve različite gastronomske tradicije i prodavač kobasica vrlo će vam uvrijeđeno pokazati gdje možete kupiti hranu za koju ste zainteresirani.
Kobasice su u Beču više od hrane; štandovi s kobasicama mjesta su susreta, mjesta na kojima se često priča starim, gotovo izumrlim bečkim žargonom, a u komunikaciji između prodavača i gostiju nerijetko se njeguje tipičan, prilično šarmantan bečki humor. Noću se na tim štandovima okupljaju taksisti, ekipa koja se vraća iz provoda i beskućnici, a danju nije neobično vidjeti elegantne, skupo odjevene ljude kako s puno neskrivenog gušta trpaju u usta komade kobasice i zalijevaju ih pivom iz limenke. Tijekom sezone balova, koja službeno traje od svetog Nikole do početka korizme, mnogi održavaju tradiciju ranog doručka na nekom od štandova poslije noći provedene na balu, tako da ćete, ustanete li dovoljno rano, na štandovima u središtu grada vidjeti svečano odjevene ljude, žene u večernjim haljinama i muškarce u frakovima, umorne od cjelonoćnog provoda, naslonjene na štandove, s kobasama i pićem. Čak i mnogi moji poznanici koji se furaju na zdravu hranu i broje svaku kaloriju koju stave u usta povremeno pokleknu pred sirenskim zovom kobasa sa štandova. Jedan od najpopularnijih kioska u središtu grada nalazi se točno ispred ulaza u Albertinu, a zbog neposredne blizine hotela Sacher zovu ga "mali Sacher".
Na slici: Würstelstand Leo, najstariji štand s kobasicama u Beču
Najstariji štand navodno je Würstelstand Leo, a osnovao ga je još 1928. godine Leopold Mlynek. Taj je štand, kao i svi drugi, bio pokretan i prodavao je kobasice u dijelu grada u kojemu se kasnije nastanio za stalno; riječ je o granici između 9. i 19. gradskog okruga, na uglu Nußdorferstraße i Währinger Gürtela, točno ispred popularnog kafića Blaustern (jednog od mojih omiljenih, ako vas kojim slučajem zanima gdje ćete me izvesti na kavu kad dođete u Beč :trep-trep: ). Kiosk koji je danas tu postavljen četvrti je u povijesti ovog ugostiteljskog establishmenta, star je petnaestak godina, a vodi ga već treća generacija iste obitelji.
I, stoga, kad dođete u Beč, a niste li vegetarijanac (bilo je, doduše, pokušaja pokretanja vegetarijanskih i veganskih štandova, ali neslavno su propali), zaboravite McOvaj i McOnaj i najedite se na prvom štandu koji vam se nađe na putu. Želite li lokalno iskustvo? E, pa to je to.
(Kao i uvijek, ne zaboravite... Klik... Lajk!)
Post je objavljen 08.04.2013. u 21:42 sati.