Moja Tišina je sve, samo ne tiha
I kada šapuće kroz dva, tri stiha
Odzvanja u meni, vraća mi se jeka
Tutnji nutrinom k'o nabujala rijeka.
Moja Tišina je sve, al' šutljiva nije
U njoj šapat zbori, duša se smije
Odjekuje životom, ritmom odzvanja
Budi me jekom, kad čini se da sanjam.
Moja Tišina je sve,
Sve ono što čini se da nije
Puna tjeskobe, pitanja, lutanja,
Čas hladi, čas grije
I tamna, i svjetla, nastanjena i pusta
Najsvjetlije mjesto,
Nepoznat teren gdje magla je gusta.
Moja Tišina je sve
Tren budnosti
Tren snivanja
Tren prisutnosti
Tren izbivanja
Ona je sve, samo ne tiha
I kad pjevuši kroz dva, tri stiha
Odzvanja u meni, vraća mi se jeka
Protutnji nutrinom k'o nabujala rijeka.