KAD SUNCE ZAĐE -- - - - - - --
KAD LJUBAV PROĐE- - - - - - --
KAD SE RIJEČI ISTRŠE .- - - - - -
KAD GODINE DOĐU.- - - - - - - -
KAD SE NATRAG NE MOŽE - -
ŠTO P R E O S T A N E. . ?
( N.N. )
Rezoniranje je morbidno Kao da je sve na kraju iscrpeno. Svjetle zrake niotkuda. Još samo mračna, tupa besmislenost. Putovanje, eto, tu svršava –jadno prejadno.
Pa što onda razmišljati ?
A razmišljanje je čovjeku dato i on razmišlja, tražeći odgovor u navještaju …'kad se natrag ne može –' , vrebajući nadu ili propuštenu sreću . . .
A što j e to bilo u onom prošlom 'natrag..' ? Vjerojatno jedan život nad kojim se na kraju plače….
Zahuktali čovjek (žena) u žurbi na stazi života raspoloženo preskačući sjenke, te vedro zviždeći ili pjevušeći, korača, okupan suncem …
Bezbrižnost je njegova pratilica. Ta o čemu da brine ? Mladost, spossobnost, samodopadnost, zapaženost, poželjnost, uspješnost su tu. Sve mu (joj) je dostupno, samo neka traje – kao raspjevanom cvrčku na listu u toplo ljetno popodne – Usput po želji, volji i raspoloženju malo ljubavne strasti, inflacija bezsadržajnih riječi, te život teče, a godine prolaze . . . i dođu o v e sadašnje . . .
Preba li se sada osvrtati? Treba li bilansirati ? Vremeplov može unatrag samo u umišljanju, ali ne i u stvarnosti . . !
Ipak maštanje : ' --- da sam tada ----a zašto nisam. . . možda sam mogao /la/ --- tja, tko to može znati . . . ?
Da, tko to može znati, ili kako sam to trebao znati ? Možda još davno razmišljati, sumnjati, naslučivati, te osmišljati skakutanje po životnoj žici i uokviriti ga datim realnim i nepredvidivim mogućnostima bez lakomislenoga zanosa..- .. skakučući lovh sreću, no ne spoznah je dok je ne zgazih . . .
Isključivo sunčanih staza nema. Normalno su tu i sjene. . pa i zalaz sunca . - - - Ljubav kao prirodna težnja zajedništvu nailazi spontano u svoje vrijeme, obasjava naše postojanje i traje sve dok je MI našim ponašanjem i djelovanjem hranimo , čuvamo i njegujemo u harmoničnoj zajednici. Njene manifestacije variraju, što opet ovisi o našem raspoloženju. Gdje je ljubav u povoljnim uvjetima tu je t r a j n a i ne prolazi, te se stalno pomlađuje. Gubi vremenom žestinu strasti, ali dobiva dubinu plemenite postojanosti
i obimne neizrecitosti. Rječnici su puni neadekvatnih riječi . One makar neadekvatne nisu
ništa krive, ni zaslužne. njima tek naglasci i poruke daju značenje.
A za sva ponašanja ili reagiranja je značajna osobitost da svaki zov rađa istovrsdni odaziv (kao jeku)
- - - PODOZRENJE . . . rađa PODOZRENJE
- POVRŠNOST '' POVRŠNOST
- LJUBAV '' LJUBAV
- MRŽNJA '' MRŽNJU
- FRIVOLNOST '' FRIVOLNOST
- LAKOMISLENOST rađa LAKOMISLENOST
a mi imamo slobodnu volju, te kako tko voli, neka izvoli ! Ponuda je tu blizu nas ili u nama samima. Odabir je po istoj cijeni. Tek neke odluke će imati zajednički nazivnik u zbiru životnoga smisla, a druge u sumnji jalovog života i besmisla.
Čovjek pak gradi i živi život po vlastitoj volji, . . . a p o t o m ? KAKO SI PROSTIRAO- ONAKO ĆEŠ LEŽATI ---PRAZAN ŽIVOT ima JADAN KRAJ, pa se dogodi da u samoći, ispred okrutnog predbacujučega AMBISA – BESMISLA samosažalno stojiš sa pitanjem : što sada . . . . što preostaje ?!
Krivca vlastitoj besmislenosti ne treba tražiti . Poznat mi je, a razbuđivanje suicidnih kombinacija je samo logični nastavak traganja u besmislenom trajanju…
Besmisao je tragedija. Priroda ne prihvaća tragediju kao konačno rješenje. Ona nudi nadu : DUM SPIRO – SPERO , možda nije sveizgubljeno u prošlosti ? Ako još ima nekoliko dana u budućnosti, možda bi oni kao budućnost mogli biti bogatiji i blagotvorno sadržajniji od onih u prošlosti . . .
Makar bez burnih, rječitih, vrištečih avantura, samo željna ruka (moja) – na mirnoj, toploj (tvojoj) ruci uz ogromno bogatstvo sjećanja, radosti i osjećaja u sveobuhvatnosti kristaliziranoga sadržaja življenja..
Niti jedan senzor u mome tijelu nije besćutan . . . Osjećam miris, zvuk, okus, opip, vidim, a i poimam, te griješenje procjenjujem, na dobrohotnost ne ću biti besćutan, pa onda mogu li ta osjećanja i saznanja omogučiti doživljaj željne topline sunca, čuvstvo prožetosti bliskim zajedništvom i pomoći mi u pronalaženju pravih još neistrošenih riječi ?
Mogu li mi oni u još preostalim danima , bez potrebe osvrtanja unazad i žaljenja za izgubljenom prošlošću , ispuniti smirenjem žalosnu prazninu usamljenosti u besmislu . ? .
- - - - - - - - - - - - -- - - DOK DIŠEM -- NADAM SE ! - - - - - - - - - - - - -
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'MIRIS INJA'
Post je objavljen 07.04.2013. u 15:41 sati.