Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brigita3

Marketing

Jedna knjiga... dragulj

Moja baka je imala knjigu koju sam ja silno želila.
Ali ta knjiga nije bila od onih skupih prvih izdanja ili knjiga antikne vrijednosti... ne. Korice su joj bile zgužvane, papir u kutovima istanjen a kad bi se otvarala iz nje su nadirali komadići papira različite veličine. Same stranice su bile pune raznih mrlja a osim prve i druge stranice, bila je ispisana takvim rukopisom da je nekada jako teško bilo odgonetnuti šta piše.

To ne zvuči baš kao savršenstvo...ili? Ali jeste. Ova knjiga je naime bila jedinstvena i ne postoji takva ista na cijelom svijetu...ili, ipak... možda nije tako. Mogu se opkladiti da skoro svaka baka ima takvu jednu knjigu. Dakle, nije jedina te vrste.

Ali je jedinstvena po svom sadržaju.

Radi se naime o knjizi skupljenih recepata moje bake. Davno, davno, otvorena i započeta sa jednim receptom za vinski rolat a njen sadržaj je povečavan sa svakim novim pozivom u goste za razne rođendane, svadbe, godišnjice...

Kolač od sira bio je izvrstan, francuska salata topila se na nepcu jednog počasnog gosta i uvijek je sve rađeno po receptu. Najvise je bila upotrebljavana pred Božić kada su pravljeni razni kolačići: šape od oraha, kiflice, okruglice od smokava, štanglice... pa orehnjača i još puno njih. Tada smo sjedili u kuhinji i tucali orahe, bademe, lješnjake a baka je tražila od nas da pjevamo jer na taj način nismo mogli da jedemo (u to vrijeme koštunjavo voce je bilo skupo i teško ga je bilo nabaviti). Uz recepte ispisane u knjizi između stranica su se nalazili razni papirići: recepti isječeni iz novina ili nepoznatim rukopisom napisano neko uputstvo.

Mnogi od ovih recepata postali su bakina klasika. Pita sa jabukama sa masnim tjestom, naprimjer. Pravi se brzo, jako je ukusna a jabuke su voće kojega uvijek ima na kuhinjskom stolu, u korpici za voće. Jedno savršenstvo! Osim moje bake niko na svijetu nije znao tako izvanredno da pripremi punjenu puricu i ja sam sigurna da je tajna zapisana u njenoj knjizi.

Godinama je, prije nego nas je napustila, baka bila odredila kome će iza nje ostati njen srebrni pribor za jelo, ko će dobiti njen nakit, njene torbice, njen ručni rad. Ja nikada nisam spomenula a trebala sam možda, da želim samo tu knjigu njenih recepata... da je se neko drugi ne bi dočepao... kao što i jeste.



Već desetak godina imam i ja jednu takvu knjigu „Moji recepti“ stoji na naslovnici i prvi recept koji sam tada davno upisala je kineska salata sa tjesteninom, napisan pažljivo i sa lijepim rukopisom. Iz bilo kog razloga, što sam otkrila poslije, ovu salatu vole uglavnom žene, većini muškaraca se ne dopada baš toliko. Ali ona je jako dobra za ljetnji roštilj jer se u nju ne stavlja majoneza, koja i nije baš preporučljiva pri sunčanom vremenu. Pa i kada je došlo vrijeme da se recepti mogu pronaći na internetu ja sam ostala uporna i ispisujem strpljivo sve u moju knjigu.

Moja knjiga još ne izgleda jako stara. Ali već je na njoj ostavljeno prilično tragova različitih sastojaka,... na jednoj je čak i prava mrlja ( tamo gdje se nalazi recept za muffinse sa sirom) a između pojedinih listova viri poneki papir: recept za tiramisu, koji mi je prijateljica poslala mailom, za puding od griza čiji recept sam napisala na zadnjoj stranici jednog računa, kao i recept za kobasicu od oraha, koji sam tako rado jela kada je baka pravila za Božić a recept sam našla u jedno ženskom časopisu kada sam već izgubila nadu da ću je ikada više jesti. Još će dosta vremena potrajati dok knjiga ne bude savršena.

Ali ja još i nisam baka.


Post je objavljen 08.04.2013. u 19:02 sati.