Marketing
ćirilica kao izgovor
Janjičari su, kako navode brojni izvori, bili ljudi čudnog položaja u Osmanskom Carstvu - nit` potpuno slobodni ljudi, a niti potpuni robovi. Kao prva profesionalna stajaća vojska nakon Rimskog carstva, podvrgnuta strogoj vojničkoj disciplini, koja je dobijala plaću i penziju u starosti, imali su mnoge privilegije, a nakon obuke mogli su se i ženiti.
S vremenom je biti janjičar postalo izrazito - lukrativno, pa su mnogi bogati i utjecajni muslimani slali svoju djecu u janjičare, ali su pomoću korupcije izbjegli da prođu - vojničku obuku. Tako da su na papiru bili odlični vojnici, iako u stvarnosti to uopće nisu bili - već su samo dobijali plaću.
Sve to od njih je stvorilo jednu posebnu klasu, koja se vremenom toliko ojačala da je postala sama sebi svrha. Janjičari su ušli u sukobe sa otomanskom dvorskom aristokracijom, oko temeljnih pitanja vjere i upravljanja carstvom, postali su protivnici reformi (osobito onih koje bi dovodila u pitanja njihova stečena prava), a na kraju su se toliko osilili da su svrgavali i postavljali sultane.
Ćirilica je naravno samo izgovor našim janjičarima, tj. ekstremnoj desnici, za rušenje vlasti koja njima ne odgovara (lijeve, bar na papiru), odnosno, ćirilica im je alibi za predizborni pokušaj rušenja ustavnog poretka. Zašto? Zato jer im ustavni poredak i uvođenje reda u nered (npr. objava popisa branitelja) dira u dosadašnje privilegije. I pri tom se, po svom starom običaju, hrvatski ekstremisti (očoporeni u kojekakve opskurne stožere i bezbrojne braniteljske udruge) neće suzdržavati od najbesramnijeg iskorištavanja upravo vlastite populacije potpaljivanjem niskih strasti kroz uporabu domoljubne demagogije i što glasnijih prijetnji i laži, jer ono što odgovara ugroženim lovcima u mutnom je kaos, a ono što ih najviše boli i zbog čega se propinju na zadnje noge je gubitak privilegija (love). Pa, na primjer, kao školski primjer njihove tipične lažljivo-domoljubno-ratoborne retorike možemo čitati i ovakve bisere:
Mislim, to je sve očito, postalo je već i pomalo dosadno stalno razotkrivati jedne te iste motive kojekakvih josića i otkrivati slijepima toplu vodu, jer ovakvih se "domoljubnih" bisera(ša) naredalo u posljednje vrijeme više no previše, pa su razlozi i ovog posljednjeg u nizu "spontanog događanja naroda sa pomno organiziranim kolonama autobusa i vagona vlakova" više no transparentni, ali nikad nije naodmet izreći definiciju naglas.
I tako je jedno povijesno pismo, ni krivo ni dužno, postalo kolateralna žrtva nečijih čisto materijalnih interesa tj. izgovor za novo javno čoporenje ekstremista pod egidom "domoljublja i obrane domovine" od fantomskog Neprijatelja, a zapravo obrane njihovih ugroženih privilegija (da nije pismo, kao povod bi našli nešto drugo).
To su dakle ta tri konkretna razloga zbog kojih ................. se ponašaju kao čopor:
1. interes
2. strah
3. nagon (za preživljavanjem/produženjem vrste/čopora).
.............
Drugi razlog zašto se ............ dakle jest - da bi se povukla jasna razlika između nas i njih:
"Sjećam se kako je nakon pada Blizanaca, u Americi, blago rečeno, zavladala - patriotska histerija. Svoju paniku, nemoć, zbunjenost i strah, američka je vlada od svojih građana uspješno pokušala/provela prikriti poticanjem američkog patriotizma, naglašavanjem zajedništva, pumpanjem domoljublja, kroz zapravo besmisleno isticanje američkih simbola na svakom koraku. U početku spontan čin vješanja američkih zastavica na kućne prozore (a kasnije i na automobile, stupove, zgrade, etc.) uskoro je neslužbeno i neizrečeno postao naizgled dobrovoljan, ali u biti obavezan simbol izjašnjavanja patriotizma: “Ako sam izvjesio zastavu - Ja sam patriot. Ti je nisi izvjesio/zašto nisi - Ti nisi patriot, ti si dakle sigurno neprijatelj/terorist,” (što ih je na koncu odvelo u Irak i Afganistan).
Ta opasna ucjenjivačka formula, nasilna formula prisile “ako nisi s nama - onda si protiv nas” vrlo je učinkovita u “discipliniranju” svih onih koji iskaču iz mase, pogotovo ako iskaču drugačijim mišljenjem i slobodoumljem. Stoga je u ovom slučaju američka zastava poslužila kao znak raspoznavanja “naših” od “njihovih”, ona je postala bijela zastava kojom “našima” preventivno signaliziramo, mašemo i dovikujemo “I ja sam naš – ne pucajte”, to je bila identifikacijska oznaka kojom se sprečavala “prijateljska” vatra."
Riječ je o potrebi da se ustrojavanjem, čoporenjem – odvoji, distancira i naizgled bude jači. Riječ je o okuraživanju pripadnika čopora, samih, preplašenih, zbunjenih, izgubljenih – sebe. Čoporenje. Zajedno smo jači. Moš` mislit. Ono što pripadnici bilo kojeg čopora pri tom ne shvaćaju - da se čoporenjem zapravo glasno identificiraju/etiketiraju kao pripadnici čopora. Baš kao da su na sebe stavili neonsku reklamu. I dok čine to što čine, misleći da to čine s ponosom u prkosu, zapravo ne shvaćaju da na svoju sramotu, neonski bliješteći, u prkosu, reklamiraju samo svoju – isključivost/glupost.
I time ovaj naizgled režeći čopor zapravo postaje - krdo, krdo blejavih ovaca. Kojima čobani okrvavljenih ruku i dan-danas manipuliraju. Samo naprijed, potičem vas pripadnici čopora, sami se u svom neznanju prokažite.
A dotle ćirilica, neovisno o čoporu janjičara, i dalje ostaje predrenesansno i renesansno povijesno hrvatsko pismo, ravnopravno glagoljici i latinici. Na znanje ostrašćenim neznalicama koji lupetaju o pismu neprijateljske države. No dobro, “svatko ima pravo živjeti” (pa i budale i neznalice), kako bi lijepo rekao Poljički statut, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti, državnosti, uostalom i civiliziranosti, pisan upravo - ćirilicom.
History of the Poljica Principality
Post je objavljen 07.04.2013. u 12:00 sati.