Postoje različiti načini preseravanja - od intelektualnih do čisto financijskih. Dio tih preseravanja nema veze sa stvarnim stanjem duha (ili tekućeg računa) dotične osobe.
U malom mjestu je to izraženo na način da ljudi u principu znaju tko je tko i što vrijedi. Ne može neki od jučer veliki političar i/ili načelnik, ravnatelj i upravitelj postati neka faca ako se zna da ima četiri razreda osnovne i još uvijek preskače blatne barice u svom vlastitom dvorištu...
Veliki gradovi su malo kompliciraniji. Tu se lako možeš pretvarati da nešto jesi ili nisi.
Kao što su onomad pronašli da kočeperni Ciganović stanuje u nekoj šupi u Remetama. Kao što i ponekad iscuri podatak da je neki veleučeni političar zapravo šuša sa završenom osnovnom i kratkotrajnim tečajem u Banja Luci...
Da sad ne duljim ovaj uvod. Jučer smo bili na jednom originalnom dječjem rođendanu u Metropoli. S obzirom na povezanost sa domaćinima ne možemo izbjeći taj događaj koliko god nam to bilo naporno za telo i dušu.
Neću ulaziti u detalje (da me opet neki dušebrižnici ne popljuju), no vrhunac preseravanja su mi brendirana odjeća za klince. Ne velim da ljudi mogu ili ne mogu, no to mi zvuči kao vrhunac preseravanja. Odjeća koju će dijete od tri godine prerasti dok si rekao keks.
Znam, nek se lova vrti. No, anyway...
Ps. Klopa je bila jako hoh - naresci, sirek (na kockice), salamica, francuska, čaša vina... a kod nas obično pet kila mesa na roštilju, tri vrste salate, tri vrste kruha, gajpa i po' pive.... eh, previše ja hranim moje goste, pa mi se rado vraćaju...
Post je objavljen 07.04.2013. u 09:11 sati.