svemir je prepun ritmova. sve je prepuno ritmova. sve se događa s razlogom. ako zatvorimo oči osjetit ćemo koliko je gusto polje između nas i nečeg što se dogodilo, sasvim objektivno, jer sve znamo. znamo sve o drugoj osobi. sve znamo o svojem svijetu. samo što ne vidimo ne vidimoooo u svakodnevnom životu odmičemo pogled od te stvarnosti totalno nepotrebno i besmisleno i kao da smo cijelo vrijeme polusvjesni da to radimo i ne poduzimamo ništa glede toga.
kada gledaš sunce kako izlazi i mjesec koji se puni i kad gledaš simulacije kretanja planeta oko sunca, kada razmišljaš o postanku i kako to da ima tolika raznolikost života na zemlji, što je više iza svega ovoga?!
zašto fotosinteza i dalje nije potpuno objašnjena
zašto se teorije ruše i nove dižu
što su svi ovi zvukovi koji mi tvore kulisu u sobi
i lampion boje sunca u istočnom kutu
mi smo pauci na mreži
mi imamo mrežu koju smo sami ispleli bez da to ni znamo oko sebe, gustu ili rijetku
mi smo ujedno i gospodari i sluge svog svijeta, na toliko nebrojeno puno razina ali smo ih i svjesni i nesvjesni
(ili polapola u isto vrijeme)
mi smo i destroyer i creator
bilokoja vizualizacija je suvišna samim tim osjećajem vidiš sve simbole oko sebe i reći ću ti- potpuno mi je jasno
ali Ništa mi ne govori o svakodnevici i njenim problemima jer su oni mreža, odvijaju se
rolaju se, akcije reakcije, povlače se konci konstantno u svim smjerovima i nemaš ti baš tu kaj iz ove pozicije
kad samo to gledaš
see you in the sky in the morning
see you in the stars at night
see you in the river flowing
see you in the grass
zanima me kakav je osjećaj gledati na zemlju. mislim da ću se probat projicirat večeras i izać u svemir.
mreža oko mene. gusta je na mjestima obitelji. malo na mjestu edukacije ali više karijere nego edukacije. na mjestu najboljih prijatelja zapravo uopće, htjela bi da je najmanje gusta od svih. na mjestu partnerstva mi začuđujuće nije toliko gusta nego više rijetka pa raspoređene vrlo široko niti. jedna nit od druge je li. između mene i nekih stvari je bliža ili dalja mreža. od čaja mi je najgušća mreža ali u totalno drukčijem smislu odjednom osjećam gustoću i rijetkost sada, gustoća je odsada pozitivna odlika (u gore spomenutim je negativna). čaj, leća, zeleni ruksak, lava lampa, šal, barefoot cipele, voda uz mene uvijek, muzika u koju utonem, olovke, gitara, sve što pipam, knjige, sve što volim, zapisi, sve što grlim, ljudi... kampiranje, čitanje, gledanje moojija... ljubljenje...
neke stvari i neki ljudi su mi skroz gusti.
disclaimer: ovo su samo koncepti na razini do koje ih je moj um ili spoznajni network osjetio/iskusio/postao, slična im je svrha kao prijašnjim be-the-witness pa be pa ništa ili who-is-watching-the-watchers ili power-of-now konceptima, tko je taj koji... to je neminovno moja projekcija kojom pokušavam sumarizirati svoj doživljaj, ne smije se uzimati za istinitu ali može za poistovijetnu
Post je objavljen 07.04.2013. u 00:14 sati.