Pregled posta

Opasni potencijal Korejske krize

Eksplozija atomske bombe iznad Hirošime, 6. kolovoz 1945. (Preko 100.000 mrtvih u roku od nekoliko minuta.)



Nečovječna željezna zavjesa i umjetna granica, 'Dalekoistočni Berlinski zid', na 38.paraleli na Korejskom poluotoku

Povijesni uzrok Korejske krize leži u Drugom svjetskom ratu, i neriješenim odnosima između Saveznika, odnosno ratnih pobjednika, s jedne strane Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, i s druge strane njihovog bivšeg komunističkog saveznika Sovjetskog Saveza i Staljina. Na posljednjoj Savezničkoj konferenciji u Potsdamu kod Berlina, srpnja 1945. godine, došlo je do raskola Saveznika i njihovog razlaza, te početka Hladnog rata, što je rezultiralo i podjelom Korejskoga poluotoka na komunističku zonu, i pro-zapadnu kapitalističku zonu, uostalom tako je, zbog volje britanske i američke vlade, došlo do podjele Njemačke.



Čelnici Saveznika na konferenciji u Potsdamu, 1945., na kojoj je zacementirana podjela Europe, Njemačke, Hrvatske, i Koreje

Kao što je poznato, Drugi svjetski rat završio je američkim napadom na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, i kapitulacijom Carskog Japana zbog posljedice atomskog napada, i stotine tisuća poginulih (ubijenih) u tim podlim napadima.

Bacanje atomske bombe na japanske gradove manje je služilo stavljanju japanskog vodstva pod veliki pritisak da konačno položi oružje, jer je Američka vojska praktički bila pred invazijom glavnog japanskog otočja, a više impresioniranju Staljina, da S.A.D. raspolažu razarajućim novim čudesnim oružjem koje su Nijemci zvali 'Wunderwaffe', s kojim su raspolagali (taktičkim atomskim bombama), i planirali ga uporabiti bacanjem iz mlaznih borbenih zrakoplova, kao što su Amerikanci to vatreno termo-nuklearno oružje i bacili iz klasičnih klipnih bombardera pošto su S.A.D. u razvoju novih tehnologija zaostajali za Hitlerovom Njemačkom oko 25 godina, te nisu u serijsku proizvodnju svoje ratne industrije stavile proto-tipove mlaznih motora za zrakoplove koje su razvijali kao i Nijemci.

Nakon rata su Amerikanci i Sovjeti oteli proizvedene primjerke napredne njemačke vojne industrije za proizvodnju raketnih i mlaznih motora, i atomskog oružja; jedini razlog zašto je Staljin bez ikakvog obzira na živote vojnika Crvene armije munjevito išao osvajati Berlin nalazi se u Dahlemu kod Berlina gdje se nalazila centrifuga za obogaćivanje materijala za proizvodnju atomske bombe; vrh SS-organizacije se s Amerikancima nagodio o predaji svih nacrta nove tehnologije Hitlerove ratne industrije, koja je stajala pod Himmlerovom zapovjedi, u zamjenu za pomilovanje njihovih vodećih pripadnika, te su stručnjaci njemačke ratne industrije u američkoj tajnoj operaciji 'Paperclip' prebačeni u S.A.D. gdje su nastavili raditi za ratne pobjednike na proizvodnji raketa, mlaznih zrakoplova, i na programima američke svemirske agencije NASA (SS-general Wernher von Braun, izumitelj prve rakete u povijesti, i na čijoj su modificiranoj verziji Hitlerove rakete V-2 Amerikanci doletjeli do Mjeseca.)

Hitlera na kraju nije poslužila ratna sreća, jer planirani napad atomskim oružjem na anglo-američku vojsku u posljednjoj njemačkoj ofenzivi u Ardennskoj bitci, prosinca 1944. godine, izostala je zbog nepovoljnih atmosferskih prilika koje bi radijaciju otpuhale u područje zapadne Njemačke gdje je živjelo 20 milijuna ljudi. Slijedeći planirani atomski napad na Zapadne saveznike trebao je uslijediti početkom travnja 1945. godine, što je trebalo preokrenuti rat, ali je izostao zbog neposluha zapovjednika Luftwaffe koji su Hitleru otkazali poslušnost, zbog čega je vrh Luftwaffe strijeljan do smrti. Kao što je atomski napad na japanske gradove doveo do kapitulacije Japana, Hitlerova je projekcija bila da će nakon pogibije oko 300 tisuća Savezničkih vojnika na Zapadnom frontu jednim udarcem dovesti do brze kapitulacije S.A.D. i Engleza. Churchill je rekao, da su Saveznici pobijedili „pet minuta do 12“, što se odnosi na činjenicu da se među čudesnim oružjima 3. Reicha nalazila i Hitlerova atomska bomba. Posljednje testiranje atomske bombe od strane SS-organizacije izvršeno je 3. ožujka 1945. na vojnom vježbalištu Ohrdurf na istočnonjemačkom teritoriju Thüringen. Njemačkim znanstvenicima pod vodstvom fizičara Wernera Heisenberga uspjelo je osloboditi određenu količinu urana koja je dovoljna za tzv. Dirty bomb, dakle, Hitlerova atomska bomba imala je manju snagu od one bačena na Hirošimu i Nagasaki, ali su je Nijemci počeli pred kraja rata serijski proizvoditi. Tajna služba Sovjetskog Saveza je saznala za testiranje njemačke atomske bombe, što je Staljina šokiralo, i potaknulo na histerični prodor do Berlina koji je stajao živote 300.000 vojnika Crvene armije. Sovjeti su došli u posjed micro-filmova s testiranjem njemačkih raketa, i atomske bombe. Na koncu su Amerikanci tajnim projektom 'Manhattan' proizveli tri atomske bombe od kojih su jednu testirali, a druge dvije bacili i detonirali nad japanskim gradovima, i pobili preko 300 tisuća civila, što je ratni zločin i zločin protiv čovječnosti i genocid.

Državnik koji si je zaprljao ruke velikim zločinom bio je američki predsjednik Truman koji će se poslije u Korejskom ratu djelomično iskupiti odbijanjem da se sjevernokorejsku vojsku i njezine kineske saveznike bombardira atomskim oružjem. (Stajao je pod snažnim pritiskom tzv. stručnjaka iz para-parlamentarnih privatnih organizacija koje su htjele nastaviti s bacanjem atomskih bombi, isti oni 'stručnjaci' koji su predsjedniku Kennedyu priredili poraz u Zaljevu svinja na Kubi, i Kubansku nuklearno-raketnu krizu, 1962. godine koja je također trebala završiti nuklearnim holokaustom.)

Amerikanci su se pomirili sa situacijom status quo nakon što su rat na Korejskom poluotoku koji su započeli sjevernokorejski komunisti, uz Staljinovo zaleđe, praktički izgubili, tako da se na kraju Američka vojska morala spašavati kao britanska vojska godine 1940. u Dünkirchenu u Belgiji, koju je Hitler mogao uništiti da je htio, ali ju je pustio da bude evakuirana na britansko otočje u znak dobre volje prema Englezima, da povuku svoju objavu rata Njemačkoj. Na kraju je umjetna granica na Korejskom poluotoku povučena na 38. paraleli, a korejski narod je podijeljen u dvije države, na komunistički Sjever, odnosno Sjevernu Koreju (Demokratsku narodnu Republiku Koreju), pod zaštitom Sovjetskog Saveza i komunističke Kine, i na Južnu Koreju, na geo-politički Jug odnosno na Republiku Koreju pod zaštitom Amerikanaca.

Korejski rat je započeo komunistički Sjever, 1950. godine da spriječi podjelu Koreje na komunistički i kapitalistički dio, dok Amerikancima nije bilo u interesu ujedinjenje korejskog poluotoka nakon što je prestala japanska okupacija, niti su spriječili komunističku vladavinu na Sjeveru, naprotiv, američka politika je sve moguće učinila da Američka vojska ne pobijedi u Korejskom ratu, jer je oružje s kojim je opskrbljivana Sjevernokorejska vojska dolazilo od američke vojne industrije čija je tehnologija transferirana Sovjetskom Savezu u Drugom svjetskom ratu, i nakon Drugog svjetskog rata, tako da je američko oružje u rukama Sjevernokorejskih komunista poništilo sve napore i danak u krvi američkih vojnika i njihovih saveznika. Uz to je američka tajna diplomacija i izdajnička politika britanske i američke vlade omogućila pobjedu kineskih komunista i revolucije pod vodstvom ratnog zločinca i masovnog zločinca Mao Ce Tunga, čiju su partizansku vojsku naoružali oružjem japanske kapitulantske armije, a regularnoj kineskoj vojsci i vladi pod vodstvom nacionalističkoga vođe, maršala Čang Kaj Šeka, borca protiv japanske okupacije, i antifašistički saveznik, u ključnim trenutcima građanskog rata u Kini uskratili oružje i streljivo, čime je posljedično određena i situacija na korejskom poluotoku koji je na početku dospio u ruke komunista.

Politika američke vlade, i tajna diplomacija, potkopana je u Sjedinjenim Američkim Državama od strane tajnih centara moći čiji upravljači vuku konce politike iza kulisa, financirani od 'Wall Streeta', odnosno tzv. međunarodnih bankara, koji su nakon Drugog svjetskog rata počeli graditi Svjetsku vladu:

„Posljednjih 15 godina mog života bile su posvećene gotovo isključivo izučavanju svjetskih problema. Ova istraživanja su me dovela do zaključka da glavno pitanje našeg vremena nije – možemo li ostvariti 'jedinstveni svijet' [jedan svijet], već – možemo li to ostvariti mirnim putem. Imati ćemo svjetsku vladu – sviđalo vam se to ili ne! Pitanje je jedino: hoće li ova vlada biti uspostavljena dogovorom ili putem osvajanja“. (Bankar Paul Warburg na saslušanju pred istražnim povjerenstvom za vanjske poslove Senata saveznoga parlamenta Sjedinjenih Američkih Država, u Washingtonu D.C., 1950.godine kad je počeo Korejski rat.)

„Svijetom ne upravljaju oni koji su na sceni, već oni koji se nalaze iza kulisa.“ (Britanski premijer Benjamin Disraeli, 1804. – 81.)

U Sjevernoj Koreji došlo je biološkom smrću komunističkog diktatora do obnove vodstva koje je preuzeo diktatorov sin Kim Jong-un. Do tada se Sjeverna Koreja nalazila pod međunarodnim ekonomsko-političkim sankcijama koje imaju svrhu izvršiti snažan pritisak na vodstvo vladajuće komunističke partije da odustane od termo-nuklearnog oružja. Nakon obnove diktature na totalitarnom Sjeveru je UN na pritisak američke vlade pojačao međunarodne sankcije sjevernokorejskom režimu, koje u političkoj praksi znači smrt za narod kojemu su uskraćeni životno važni prehrambeni proizvodi i medicinska oprema i lijekovi.

Ekonomske sankcije Vijeća sigurnosti OUN u stvarnosti predstavljaju politiku genocida s kojom se američka vlada koristi nakon Prvog svjetskog rata kada je predsjednik Roosevelt početkom tridesetih godina uveo ekonomske sankcije Carskom Japanu nad kojim je izvršen naftni bojkot koji je potaknuo Japan na invaziju Kine, 1937. godine, poglavito naftom bogati sjeverni teritorij Mandžuriju, na granici uz Mongoliju i Rusiju (ondašnji SSSR). Sankcije Japanu isprovocirale su japanski napad na Pearl Harbor, 1941. godine, čiji se carski režim borio za goli opstanak japanskog naroda kojemu je prijetilo polagano gušenje naftnim bojkotom od strane Sjedinjenih Američkih Država, i smrt, pošto se na japanskim vulkanskim otočjima ne nalaze nikakvi značajni prirodni resursi, a tehnologija još nije bila tako napredna da se može proizvoditi energija (el. struja) u nuklearkama koje svaku državu mogu učiniti ekonomski neovisnom.

Treći svjetski rat?

Po istom obrascu kao i sankcije Japanu prije Drugog svjetskog rata sankcionirana je Sjeverna Koreja, što će dovesti do rata sa Sjedinjenim Američkim Državama (i s Južnom Korejom), koji zbog nuklearnog potencijala i atomskog oružja Sjeverne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije, može značiti i Treći svjetski rat koji je izvjestan, jer se nakon Drugog svjetskog rata odnosi u svijetu nisu promijenili da bi se učinkovito spriječilo izbijanje novog svjetskog rata. OUN kao međunarodna organizacija je praktički zakazala odavno, tako i u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, kao i poslije, i UN nisu uopće „ujedinjeni“, nego duboko podijeljeni, a kao organizacija instrumentalizirani od strane Svjetske vlade koja želi obračunati s posljednjim ostatcima oporbe i otpora u svijetu uvođenju Novog svjetskog poretka (NWO) na cjelokupnom globusu, koji čine Rusija, Kina, Iran, Kuba i Sjeverna Koreja (uz Venecuelu, Boliviju i Ekvador), Sirija, Kazahstan, Bjelorusija, te Vijetnam.

Tako zvani međunarodni bankari s liberalnog Zapada financijeri su protukršćanskih revolucija unatrag preko 200 godina, od Francuske revolucije kao izvorišta svih revolucija nakon toga, a kruna tih napora bila je Oktobarska revolucija u Rusiji, i uništenje Rusije kao glavnog konkurenta Velike Britanije i Engleza na europskom kontinentu, i nacistička revolucija na čelu s Hitlerom u Njemačkoj 1933. godine koju su, uz talijanski fašizam i Mussolinija, financirali Wall Street i londonski City; komunistička revolucija u Kini je također imala potporu Zapada, kao i revolucija fundamentalista u Iranu, 1979. godine, koja se otela kontroli Zapada kao i revolucija Hitlerovih nacional-socijalista. (Revolucija pak u Rusiji, odnosno Sovjetskom Savezu se otela kontroli Zapada kad je Sovjetskim Savezom počeo upravljati diktator Staljin koji je dao strijeljati sve glavne i ključne sudionike Oktobarske revolucije iz redova boljševika.)

Sada se svijet nalazi pred Trećim svjetskim ratom koji je u interesu isključivo međunarodnih bankara, kolokvijalno zvani 'Wall Street', koji su isprovocirali i Prvi svjetski rat, kao i Drugi svjetski rat, a posebno politika međunarodnih sankcija i kazni izazvala je protureakciju Njemačke i Japana, dok je Prvi svjetski rat isprovociran zato što se britanski imperij nalazio pred stečajem u odnosu na njemačko gospodarsko čudo ('Wirtschaftswunder').

Motiv za rat na Korejskom poluotoku, kao potencijalnom izvorištu Trećeg svjetskog rata, ima komunistički režim u Pjongjangu koji zbog čeličnih sankcija nema što za izgubiti, osim gole vlasti u slučaju ratnog poraza, ali i američka vlada zato što se američko gospodarstvo nalazi u stečaju, slično kao britansko 1913. godine; komunistička Kina je većinski vlasnik američkih državnih obveznica, te jednim udarcem može američki dolar poslati na smetlište povijesti, što Kina ubrzano radi na tome time što svoje ekonomske transakcije prebacuje s američkog dolara na druge valute, slično kao što je Iran počeo svoju naftu prodavati u drugim valutama, napustivši plaćanje tzv. petro-dolarima, te je to glavni razlog međunarodnih čeličnih sankcija Islamskoj Republici Iran, kojima upravlja američka politika koja se pak nalazi pod kontrolom anglo-američkih naftnih tvrtki i banaka s Wall Streeta.

Nakon '11. rujna' su S.A.D. pretvorene praktički u policijsku državu čiji je Ustav de facto suspendiran, i S.A.D. se nalaze od tada u permanentnom ratnom stanju. Američka vojna industrija koja zapošljava i hrani 40 milijuna Amerikanca, odnosno srednju klasu, ne može opstati bez stalnih ratova. Isprovocirati nervozni sjevernokorejski režim da krene u rat nije problem za američke ratne planere u Pentagonu, i njihove gazde u para-parlamentarnim fašističkim privatnim organizacijama Bilderberg, i CFR (newyorško Vijeće za vanjske odnose, na čelu s Henryem Alfredom Kissingerom), i britanski RIIA (Kraljevski institut za vanjske poslove) koji je krovna geo-politička organizacija međunarodnih bankara, tzv. Chatham House u Londonu (geo-politika Okrug stola), organizacija koja je isprovocirala Prvi svjetski rat, i Drugi svjetski rat.

O toj oligarhiji u Sjedinjenim Američkim Državama je slobodarske Amerikance i svijet upozorio u svojoj knjizi Carstvo opsjene dobitnik Pulitzerove nagrade zbog izvještavanja o terorizmu, bivši novinar dnevnika The New York Times, Chris Hedges, nagrađen i od međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, Amnesty International (ai) radi izvještavanja o ljudskim pravima:

„Amerika nije postala disfunkcionalno društvo preko noći. Za proces pretvorbe iz carstva koje stvara u carstvo koje troši, ipak je potrebno neko vrijeme, a bojim se da smo sad ušli u terminalnu fazu. Loši procesi počeli su ranih 1970-tih, ubrzani su u doba Reagana i Clintona, i odjednom smo se probudili u državi s najvećim deficitom u povijesti čovječanstva, državi koja dnevno posuđuje dvije milijarde dolara, s malo izgleda da će ikad biti u stanju otplatiti dugove. Četrdeset milijuna Amerikanaca službeno se nalazi u zoni siromaštva, deseci milijuna ubrajaju se u kategoriju blizu granice siromaštva. Prema gruboj procjeni, u te dvije kategorije ulazi dvije trećine stanovništva. Svako četvrto dijete u Americi ovisi o bonovima za hranu. Ekološka kriza doseže granice katastrofe. [Godine 2011. Sjedinjene Američke Države imaju oko 300 milijuna stanovnika, 2008. godine došlo je do sloma burze na Wall Street-u u gradu New Yorku, a tri godine poslije je najmoćnija ekonomija na svijetu stajala pred stečajem, valuta U.S. Dolar, $, nije imala pokriće ni u čemu, novčanice su nekontrolirano tiskane, državni dug ove zemlje bio je najveći u njezinoj povijesti, pa i u povijesti država općenito, a glavni vlasnik obveznica Sjedinjenih Američkih Država bila je komunistička Kina] Svakim danom je sve lošije, a mi smo se odlučili zatvoriti u carstvo iluzija i baviti se mini dramama naših filmskih zvijezda (…), a meni se nekako čini da u državi oligarha demokracija nije izgledna opcija. Uostalom, znamo da korporativni kapitalizam ne osjeća lojalnost državi, obično je ona njegova prva žrtva - deziluzionirano priča Hedges u svom domu u New Yorku.(…) Dovedete se do toga da vam se za predsjednike natječu imbecili poput Sarah Palin. Ako ne raspravljate o tome kako je moguće da 45 tisuća vaših sugrađana umire zbog toga što si ne može priuštiti liječenje, ili da će tri milijuna izgubiti svoje domove, od čega je polovica stečaja zbog troškova liječenja, onda dobijete naciju koja zapomaže i traži spasitelje koji će im reći ono što žele čuti. (…) Dodajte svemu i besmislenost američkih ratova. Obama ne radi ništa, osim što podržava agoniju. Nema sposobnosti da zareže u srž problema. Priznajem, doduše, da je njegova kampanja doista zaslužila nagradu za kampanju godine. Posao je bio besprijekorno odrađen.“

James de Rothschild (francuski ogranak) izjavljuje 1863. godine, opisujući svoj sustav, slijedeće:

„Malobrojni koji razumiju taj sustav biti će toliko zainteresirani za profit koji daje, ili će biti toliko ovisni o prednostima sustava, da se iz tih redova neće nikada pojaviti oporba. Velika masa ljudi, mentalno nesposobna da shvati, nositi će svoj teret bez zanovijetanja, čak možda i neće slutiti, da je taj sustav njihov neprijatelj.“

„Sustav“ o kojem je riječ odnosi se na novčarsko carstvo stvoreno zakulisnom politikom međunarodnih bankara koji je stvorio Amschel Mayer Bauer – Rothschild koncem 18. st. s tajnom organizacijom Iluminati koja je financirala i isplanirala revoluciju u Francuskoj sa zadatkom obračuna s Katoličkom crkvom i kršćanstvom, i osnivanja tzv. narodne banke i uvođenja papirnatog novca. (Sada je pak na djelu uvođenje digitalnog novca radi totalne kontrole tokova novca u svijetu, poglavito na Zapadu.) Moć papirnatog novca stvorena je pak godine 1694. u Londonu gdje su međunarodni bankari osnovali privatnu banku poznata kao Engleska banka (Bank of England) preko koje su preuzeli kontrolu nad britanskim imperijem, jer su od kralja dobili ovlasti da tiskaju englesku funtu, i da kreditiraju britansku vladu, čime je nastao britanski državni dug, a 1913. po istome modelu nastao je i američki državni dug osnivanjem privatne banke Sustav federalnih rezervi (Federal Reserve System), sa sjedištem u gradu New Yorku na Manhattanu, koja je dobila ovlast tiskanja dolara, i kreditiranja američke vlade čiji državni dug otplaćuju američki porezni obveznici protuustavnim zakonom o porezu na dohodak koji nikada nije stupio na snagu, odnosno de iuro ne postoji. Državni dug je za vrijeme administracije predsjednika Obame narastao na preko 1000 milijardi US$.

U međuvremenu je ono što je mnogim naivcima zvučalo kao teorija zavjere postalo vijest u medijima diljem svijeta:

Dana 2. travnja 2009. godine je predsjednik Svjetske banke, Zoellick, na summitu G20 izjavio, da je stvorena Svjetska vlada.

Sjeverna Koreja ima posla sa Svjetskom vladom, a ne s demokratskom vladom u Seoulu, niti s američkom vladom i predsjednikom Obamom koji je marioneta Svjetske vlade, niti s UN, nego ima posla sa nedemokratskom i autoritarnom Svjetskom vladom koja izaziva svjetske krize kako bi istima upravljala, i nastupila kao mesija ili spasitelj.

Predstavnici Svjetske vlade pak u svom političkom programu imaju točku zvana istrebljenje „viška“ stanovništva svijeta kroz ratove, revolucije i svjetske ratove, o čemu je saznanja o tome dao analitičar dr. John Coleman u svojoj knjizi „Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300“ u kojemu se nalaze predstavnici tzv. svjetske (financijske) elite, odnosno materijalno najbogatije i politički najutjecajnije osobe i obitelji čija se moć temelji na novcu, a vlasnici su i upravljači iz sjene najvećih privatnih anglo-američkih naftnih tvrtki i rafinerija za naftu, te kontroliraju trgovinu naftom, zatim kemijskih koncerna, banaka, i privatnih medija, i pod svojom kontrolom drže britanski i američki vojno-industrijski kompleks od kojega je upozorio antifašistički junak i general iz Drugog svjetskog rata, predsjednik Eisenhower koji je nastojao okončati samoubilački Korejski rat koji je završen 1953. godine primirjem, ali nikada mirovnim sporazumom. Komitet 300 upravlja s tajnom Bilderberg-organizacijom, i s vijećima tipa CFR i RIIA, a instrumentalizira OUN, S.A.D., UK, EU, i NATO, odnosno praktički su navedene nacionalne države, i Sjevernoatlantski pakt, oteti od demokratskih institucija odnosno od naroda, a EU je ionako stvorena kao umjetna tvorevina pod kontrolom diktature privatnih korporacija, odnosno to jeste korporativna država kao i fašistička Italija Benita Mussolinija. Vlada RH se također nalazi pod kontrolom Komiteta 300.

Kukuriku-koalicija (SDP, HNS…) i predsjednik vlade, ministrica vanjskih poslova, i predsjednik Republike, predstavnici tako zvane Crvene Hrvatske, u stvarnosti su služinčad globalizma, a što su dokazali prodajom oružja formalno Jordanu, a neformalno pobunjenicima i teroristima u Siriji koji kolju narod, dižu u zrak džamije, siluju žene, ubijaju ratne zarobljenike i zarobljene civile, i provode revoluciju pod kontrolom Svjetske vlade koja se želi domoći resursa plina i plinske mreže u Siriji, i uništiti sirijsku vladu koja je saveznik Teherana i Moskve, tako da se u biti uopće ne radi o nekakvom građanskom ratu u Siriji, nego o izvezenoj revoluciji u Siriju kao što je 1917. revolucija izvezena u Rusiju od strane doušnika i tajnih agenata njemačke tajne službe, i britanske tajne službe MI6. ('Lenjin' je npr. bio njemački agent, odnosno plaćeni agent u službi njemačke tajne službe koja je revoluciju, Oktobarsku revoluciju, financirala sa 100 milijuna njemačkih maraka u zlatu, a glasilo revolucionarnih ekstremista, boljševika, 'Pravda', tiskano je zahvaljujući isključivo njemačkim novčanim injekcijama; najveći boljševički koljači i krvnici revolucije bili su instruirani od britanskih tajnih agenata, kao npr. javni tužitelj grof Višinski i dr.; cilj britanske potpore boljševicima je bio dokopati se koncesije za kavkasku naftu, a njemačka potpora je služila da Lenjin Rusiju izvede iz rata i odvede je u građanski rat kako bi Nijemci mogli zatvoriti istočnu bojišnicu, i svoje snage prebaciti na zapadni front, što je postignuto sporazumom u Brest-Litovsku ožujka 1918. s novom sovjetskom izdajničkom vladom iz Moskve.)



Jugosipović: Živjela Sirija!

Objašnjenje predsjednika Republike u svezi prodaje hrvatskog oružja, na mig američke vlade i State Departmenta, jest licemjerno, da on i Banski dvori navodno ne mogu kontrolirati gdje i u čijim rukama će oružje prodato Jordanu završiti, pošto se moglo pretpostaviti da će završiti u rukama tzv. Slobodne sirijske vojske, jedne u biti partizanske bande terorista koju globalna Svjetska vlada financira preko svoje služinčadi u Kataru i diktatorskog ekstremističkog fundamentalističkog režima u Kraljevini Saudijskoj Arabiji.

Svjetska vlada sve rješava kroz političku korupciju, i ucjenu, tako da kad oružje iz Hrvatske završi u rukama pobunjenika i terorista u Siriji preko Jordana, onda se zna da se radi o cijelom lancu ucjene i korupcije. Korupcija može npr. u hrvatskom slučaju izgledati tako da posljednje izvješće Europske komisije o napretku reformi RH za učlanjenje u EU odjednom bude pozitivno (što inače nikada nije bilo pozitivno u osmogodišnjoj povijesti pregovora), kao što je tako i ispalo, dok njemački tisak s ogorčenjem piše o tome kako hrvatsko pravosuđe uopće ne funkcionira, i da RH još uvijek nije pravna država; no, njemački novinari nisu upoznati s tajnom diplomacijom koja preko kancelarke Merkel upravlja Banskim dvorima i Pantovčakom, a 'koncesije' koje poslušna služinčad globalizma dobiva može izgledati svakako, od novčanih nagrada izravno u džep vladajućih političara u opljačkanoj i otetoj Hrvatskoj, pa do oprosta od kazne zbog političke korupcije, i oprost komunističko-udbaškim zločincima koji na uzdi drže vladajuće političare u Hrvatskoj, najčešće kompromitiranim materijalom pohranjen na micro-filmovima; tako je nedavno upozorena i ministrica vanjskih poslova kada je u javnost preko korumpiranog tiska u RH objavljen samo mali dio sramotne biografije njezinog oca koji je radio za ustaše i jugo-komuniste.

Fidel Castro je svojom kolumnom javno upozorio sjevernokorejskog vođu Kim Jong-una da ne nasjedne na provokacije Svjetske vlade.

Kada bi vođe liberalnog Zapada bili normalni, a ne korumpirani, ne bi nikada izazivali zemlju koja ima nuklearno oružje, osim ako oni, i oni koji ih korumpiraju, ne žele novi svjetski rat i nuklearni holokaust.

CBK


















Post je objavljen 07.04.2013. u 00:04 sati.